vladimirgrebenar 
Osim tri općenita i uvijek nužna kriterija po kojima razlučujemo i spoznajemo Božje pozive (mir u srcu, razumska nejasnoća i vjera u uspjeh), kada je riječ o poslovnim inicijativama potrebno je u Duhu preispitati poslovnu ideju kroz još četiri dodatna poslovna kriterija koje je Isus naveo u sinoptičkim evanđeljima. Isus je vrlo jasno odgovorio na Petrovo pitanje što će dobiti oni koji su ostavili sve što su imali u životu radi kraljevstva nebeskog: „nema nikoga tko ostavi radi mene i radi Radosne vijesti kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili njive, koji ne bi primio stoput toliko – iako s progonima – kuća, braće, sestara, majki, djece i njiva, već sada na ovom svijetu, a u budućem svijetu život vječni“ (Mk 10, 29 –30).
Obzirom da su se Židovi u to vrijeme bavili poljoprivredom, tj. obradom zemlje i stočarstvom, njive i pašnjaci su bili pravi poslovni pothvati. Isus je njive, tj. poslovne inicijative stavio na posljednje mjesto među važnim životnim izborima. Gospodin suprotno načelima svijeta navodi redoslijed vrijednosti koji ima izravan utjecaj na pokretanje i uspjeh poslovnih inicijativa. Znanost ne poznaje i ne prihvaća Isusov sustav vrijednosti za poduzetništvo, ali znanost ne može niti osporiti Isusov sustav vrijednosti za pokretanje poslovnih inicijativa. Isus poduzetništvo promatra neodvojivo od širenja Radosne vijesti.
Gospodin nam daje do znanja da nije svrha života poslovni uspjeh, već je svrha života širenje Radosne vijesti i doprinos kraljevstvu nebeskom na zemlji, a tome treba prilagoditi sve životne izbore. Prema tome, posao mora biti sredstvo u širenju kraljevstva nebeskog, a ne idol kojem se treba klanjati i zbog kojeg sve drugo u životu treba podrediti ili zanemariti. Zato jako griješe oni koji Boga molitvom pozivaju u svoje odluke, jer su to isto činili farizeji i pismoznanci od čijih je odluka Bog okretao glavu i koji su konačno dali razapeti Isusa. Predivnu pouku o ovome daje nam apostol Jakov u svojoj poslanici: „Jer, ako tko sluša Riječ, a ne izvršuje ju, sličan je čovjeku koji promatra svoje naravno lice u zrcalu: pogleda se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. Ali tko se zadubi u savršeni Zakon slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj, nego kao izvršitelj, bit će blažen svojim radom“ (Jak 1, 23 – 25).
Posao i karijera su mnogima idoli kojima služe i ne vide koliko štete čine sebi i obitelji zbog toga. Zato je Isus posao postavio na posljednje mjesto najvažnijih čovjekovih poziva, iza širenja Radosne vijesti, obitelji, roditelja, braće i sestara. Dakle, Isus je na prvo i najvažnije mjesto u životu svakog čovjeka stavio širenje Radosne vijesti i tom imperativu je podredio sve ostale životne vrijednosti! Zato pokretanje posla treba promatrati iz Isusove perspektive, očima kojima Gospodin promatra ono što planiramo.
Isusovi kriteriji istinskog poslovnog uspjeha:
- doprinos širenju kraljevstva nebeskog,
- mir u obitelji,
- mir u odnosima prema dionicima i
- dobit.
Doprinos širenju kraljevstva nebeskog kroz posao je moguć na mnoge načine. Prioritetno je da se poslom na tržište isporučuju izvrsni proizvodi ili usluge koji doprinose boljem životu kupaca. Autentično svjedočenje za Gospodina nije moguće dati ako proizvodi i usluge ne zadovoljavaju očekivanja kupaca. Kakvo svjedočanstvo za Boga može dati poduzetnik ako su lošom kvalitetom proizvoda oštećeni kupci, zaposlenici oštećeni minimalnim plaćama, partneri kršenjem poslovnih ugovora, a država neplaćanjem poreza? Nitko ne bi trebao svjedočiti za Gospodina ako nije zadovoljio ovaj kriterij, jer drugome ne može dati svjedočanstvo za djela kojih nema: „Što koristi, braćo moja, ako tko govori da ima vjeru, a djela nema? (…) Želiš li uvidjeti, o luđače, da je vjera bez djela beskorisna?“ (Iv 2, 14 – 20).
Kada je ovaj zahtjev ispunjen i kupci slobodnom voljom kupuju proizvode ili usluge, a dionici ostvaruju pravedne poslovne interese, tek tada poduzetnik može i mora javno svjedočiti za Gospodina. Svjedočiti treba pred zaposlenicima u svom poduzeću i javno pred drugim dionicima kad god se ukaže prilika: „navijesti Riječ, zauzmi se za to – bilo da je zgodno, bilo nezgodno – ukori, zaprijeti, ohrabri u svakoj strpljivosti i poučavanju“ (2 Tim 4, 2).
Svjedočiti treba što je Bog učinio za poslovni pothvat i što čini na svim drugim područjima života. Poduzetnik može podržati kroz donacije inicijative na koje potiče Duh Sveti, uvesti tjednu ili dnevnu zajedničku molitvu u poduzeće, organizirati hodočašća sa zaposlenicima, uključiti se u rad župe kao župni suradnik, uključiti se u molitvenu zajednicu, pokrenuti neku vlastitu evangelizacijsku inicijativu za Gospodina… Duh Sveti će otkriti smjerove evangelizacije i odrediti pravu mjeru radi balansa između svih aktivnosti potrebnih za svjedočenje, obitelji i posla.
Mir u obitelji poduzetnika kada se razmatra i razgovara o pokretanju ili upravljanju poslovnim pothvatom je Isusov pokazatelj da je posao na slavu Bogu i da doprinosi širenju kraljevstva nebeskog. Ovaj kriterij se odnosi na obitelji koje su iskusne u životu u vjeri, tj. gdje svi članovi žive vjeru. Tamo gdje neki članovi obitelji još nisu povjerovali Isusu Kristu bit će nemir pod istim krovom zbog jednih koji žive vjeru i drugih koji su u tami srca. Situacija u takvim razdijeljenim obiteljima postajat će sve napetija do konačne odluke o obraćenju ili razdijeljenu među članovima obitelji: „Nisam došao da donesem mir, nego mač. Da, došao sam da rastavim sina od njegova oca, kćerku od njezine majke“ (Mt 10, 34 – 25).
Poduzetnik ne bi trebao činiti u vjeri kompromise s članovima obitelji zbog njihove tvrdoće srca kako bi postigao lažni mir, ravnotežu u odnosima i zadržao ugled među ljudima. Posljedica toga su konstantni nemiri, duhovna neravnoteža i vjerojatne duševne i tjelesne bolesti. Tko god čini kompromise u vjeri zapravo razapinje pravednost kako su to učinili Pilat i Farizeji, jer Isus nas opominje: „Čuvajte se farizejskoga kvasca“ (Mk 8, 15). Isus je nedvosmislen i ne trpi konkurenciju s onima koji nisu u vjeri, makar to bili članovi obitelji: „Tko više ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko više ljubi sina ili kćer nego mene, nije me dostojan“ (Mt 10, 37).
Ljubiti drugoga više od Isusa znači radije slušati druge i činiti što je njihova volja nego činiti što Bog želi. Ljubav se dokazuje djelima, a ako nema djela za Božje kraljevstvo na zemlji onda nema niti vjere. Slušati i vršiti radije volju roditelja, supružnika ili djece i održavati strogu pobožnost nije vjera, već sve teži grijeh na sve većim razinama spoznaje: „Od svakoga komu je mnogo dano mnogo će se tražiti“ (Lk 12, 48). Isus nije pao pod utjecaj ljudskog obzira i prestao govoriti narodu, tj. prestao vršiti volju Božju kad su ga htjeli zaustaviti u govoru, jer je njegova najbliža rodbina pristigla i hitno ga trebaju. Isus im odgovori: „Tko je moja majka, i tko su moja braća? (…) Tko god, naime, vrši volju moga nebeskog Oca, on mi je brat, i sestra, i majka“ (Mt 12, 48 – 50). Kada se kršćani međusobno zovu braćom i sestrama to je zato što vrše volju nebeskog Oca. Kršćansko bratstvo i sestrinstvo unutar obitelji Crkve je jače od krvnog bratstva i sestrinstva unutar jedne obitelji. Tko drugačije čini i vjeruje u grijehu je!
Mir u odnosima prema dionicima treći je važan kriterij spoznaje da je poslovna ideja volja Božja. Poduzeće je sustav koji ima javnu misiju i doprinosi razvoju društva isporukom kvalitetnih proizvoda i usluga koje kupcima čine život boljim, zapošljava ljude, plaća poreze, plaća dobavljače, isplaćuje dobit vlasnicima, podržava obrazovni sustav suradnjom sa srednjim školama i fakultetima, sponzorira društvene inicijative poput donacija sportskim klubovima i dr. Sve te zainteresirane strane za poslovne rezultate poduzeća nazivaju se dionici i bez njih poduzeće ne bi ostvarilo uspjeh.
Sveta je zadaća poduzetnika da dionike ne zakine u njihovim pravednim zahtjevima i da poduzeće ne stvara proizvode ili usluge koji štete pravednim interesima dionika. Mir u srcu kada se razmatra poslovna ideja i poslovne relacije s dionicima bit će pokazatelj da je ideja došla od Gospodina i da će doprinositi kraljevstvu nebeskom na zemlji. Nemir će biti pokazatelj da je riječ o sebičnim interesima pokretača, a možda sebičnom interesu nekog od dionika.
Profit je pokazatelj poslovnog uspjeha i nije moguće postići tržišnu održivost poduzeća na dugi rok bez profitabilnosti. Mnogima je profit jedini pokazatelj uspjeha pa je posljedica takvog pristupa da se isporučuju proizvodi i usluge niske kvalitete, zakidaju radnici u plaćama, ne plaćaju dobavljači, prikrivaju porezne obveze i dr. Bog priznaje profit kao pokazatelj uspjeha, ali uvijek uz druge pokazatelje koji su prethodno pojašnjeni. Poslovni pothvati inicirani Božjim nadahnućem ostvaruju velike profite.
Bog je bogat svakom vrstom blagoslova i milosti i dat će stostruko, ako poduzetnik u velikoj poniznosti strpljivo vrši njegovu volju. Bog se želi proslaviti kroz rast i razvoj poslovne organizacije tako da poduzetnik može javno svjedočiti što je sve Bog učinio u njegovom životu. To je najvažniji razlog zašto Bog daje veliki blagoslov i vrhunsku poslovnu učinkovitost poduzetnicima koji vrše volju njegovu: „Blago onomu sluzi koga Gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako radi!“ (Lk 12, 43).[1]
[1] Članak je uz manje izmjene objavljen u: Veritas. Glasnik sv. Antuna Padovanskog. Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Zagreb. Sveti Duh 31. Broj 9. Rujan 2022. Str. 30.