Poduzetnik koji je pokrenuo start-up pothvat po nadahnuću Duha treba nastaviti upravljati pothvatom po istom nadahnuću i ne smije se odvajati od Gospodina. Gospodinu se može služiti na vrhunski način kroz upravljanje poduzećem i tako dati doprinos širenju kraljevstva nebeskog na zemlji. Start-up poduzetnici u ovoj fazi traže savjete kako da prebrode svakodnevne pritiske i neizvjesnosti. Korisni su savjeti koji imaju pozitivan utjecaj na daljnji razvoj posla. Takve savjete mogu dati osobe koje su prošle kroz iste izazove pokretanja posla. Akademska dimenzija i teorija poduzetništva su jalove bez argumenata vlastitog proživljenog iskustva. Drugim riječima, akademska savjetovanja nemaju utjecaj kakav ima iskustvo uspješnog poduzetnika.
Kada start-up poduzetnika savjetuje osoba iskusna u pokretanju posla tada je na djelu riječ o liderskom utjecaju te druge osobe. Takav utjecaj može biti pozitivan ili negativan, ovisno o iskustvima osobe koja savjetuje. Pozitivan liderski utjecaj je kritično važna pokretačka snaga za start-up poduzetnika. Premda su različitih pojmova i značenja, liderstvo je usko isprepleteno s poduzetništvom i menadžmentom. Kada je riječ o start – up poslovnim pothvatima i novim poslovnim avanturama treba razlikovati pojmove liderstva, poduzetništva i menadžmenta.
Poduzetnik početnik mora razumjeti da se mora razvijati u sva tri područja kako bi dugoročno upravljao poduzećem na učinkovit način. Poduzetništvo je proces stvaranja dodane vrijednosti za druge inicijativom proaktivnog pojedinca i ponašanjem koje se može okarakterizirati kao intrinzično (samo)motivirajuće. Menadžment je upravljanje procesima rada i organizacijom poslovnog pothvata na učinkovit način. Liderstvo je kontinuiran proces vlastite izgradnje s ciljem sve snažnijeg pozitivnog utjecaja na druge ljude u organizaciji.
Prema tome, može se tvrditi kako se ovi pojmovi razlikuju prema temeljnim svrhama:
- Poduzetništvo je stvaranje proizvoda ili usluga koje krajnjim korisnicima život trebaju učiniti boljim.
- Menadžment je održavanje učinkovite organizacije rada.
- Liderstvo je pozitivan pristup izgradnji drugih ljudi u organizaciji.
Poduzetnik može postati lider samo ako neprestano teži vlastitoj izgradnji. Prije ili kasnije započet će proces zapošljavanja novih ljudi, a razvoj zaposlenika uvelike ovisi o osobnom razvoju poduzetnika. Poduzetnik koji ostvaruje osoban rast u znanju i kompetencijama jača svoj liderski potencijal i uz njega će ostati ljudi koji teže istom cilju i imaju slična ponašanja i promišljanja. Takav poduzetnik privući će bolje ljude. Poslovno okruženje u ovakvim tvrtkama je vrlo motivirajuće i velika je vjerojatnost izvrsnih poslovnih rezultata i visokih plaća zaposlenika.
Poduzetnik koji ne daje važnost osobnoj izgradnji zadržat će nekompetentne i slabo plaćene ljude, izrazito negativnog govora i ponašanja, i njih će zasigurno kriviti za nezahvalnosti i poslovne probleme kojih će u budućnosti biti sve više. Liderstvo ima enorman utjecaj na poslovni uspjeh. Poduzetnik uspijeva u suradnji s drugim ljudima iz organizacije, a bez kompetentnih ljudi nema izvrsnih rezultata. Ljudi koji žele učiti trebaju lidera koji neprestano uči i izgrađuje svoje kompetencije, i suprotno tome, lider koji se izgrađuje treba ljude koji se izgrađuju kako bi ostvarili zajedničku viziju uspjeha.
Jaki ljudi vole raditi s jakim liderom. Jak lider još više voli raditi s jakim ljudima. Formula uspjeha je obostrana izgradnja lidera i tima ljudi koja ga okružuje. Lider je osoba koja treba svojim primjerom dati poticaj drugim ljudima na osobnu izgradnju. Lideri stvaraju nove lidere. Nitko ne može dati drugima nešto što sam ne posjeduje. Prema tome, samo kompetentan lider može izgraditi i poticati na izgradnju kompetentne zaposlenike. Sve ostalo je manipulacija.
Ipak, mnogo se danas govori i piše o liderstvu. Postoje mnoge škole za liderstvo, a ono se ne može svladati u školi kao ustanovi, već u životnoj školi kroz proživljena iskustva. Zato je važno da kroz proživljena iskustva kompetentan i iskusan lider vodi manje iskusnog lidera kako bi ovaj što brže napredovao u osobnom rastu. Poduzetnici koji sebe smatraju kršćanima i žele vršiti volju Božju imaju najboljeg beskompromisnog lidera kao primjer: „Ne dopustite da vas nazivaju vođama, jer imate samo jednog Vođu: Krista!“ (Mt 23, 10).
Gospodinove su riječi jasne i nedvosmislene kada je riječ o liderstvu. Isus ne dopušta liderstvo koje bi imalo temeljne vrijednosti suprotne njegovom učenju, a suvremeni je menadžment pun takvih krivih primjera. Ključna temeljna vrijednost liderstva kakvog Isus želi je sadržana u učenju koje je prenio svojim učenicima: „Tko je najveći među vama, neka vam bude sluga! Tko se uzvisi, bit će ponižen; a tko se ponizi, bit će uzvišen“ (Mt 23, 11 – 12). Drugim riječima, poduzetnik ne smije govoriti svojim ljudima kakvi oni trebaju biti, već svojim primjerom pokazati s više djela i manje priče temeljne vrijednosti koje želi integrirati u proces stvaranja i rada.
Veliki um Albert Einstein je negdje zapisao kako postati primjer nije najbolji način utjecaja na druge, već jedini način kako možemo druge potaknuti na promjenu. Isus daje sebe za primjer za svaku vrstu ljudskog stvaralaštva, a time i za poduzetništvo. Kakav je Isus liderski primjer ostavio poduzetnicima? Važno je uočiti posebno važna tri Isusova smjera djelovanja:
- Vršiti volju Oca nebeskoga.
- Svjedočiti drugima o djelima Oca nebeskoga.
- Svjedočiti vlastitim primjerom snagu vjere u Oca.
Prvo, Isus je iz dana u dan u tišini odabranog mjesta za molitvu i u tišini vlastitog srca osluškivao glas nebeskog Oca i tako svakodnevno vršio volju Očevu prema onome što bi mu Otac rekao da taj dan izvrši: „U svitku knjige piše za mene: Milije mi je, Bože moj, vršit’ volju tvoju“ (Ps 40, 8 – 9). Isus je uvijek molio što da čini u danu koji tek počinje, nije se brinuo za buduće dane, već je tu brigu predao Ocu: „Dakle, ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svaki dan ima dosta svoje muke“ (Mt 6, 34). Isus je ovim riječima poučio učenike i apostole da svaki dan pitaju Oca nebeskoga što trebaju činiti taj dan i da se ne brinu za poslove koje treba dovršavati kroz mnogo dana.
Isusova pouka da se čovjek treba brinuti za današnji dan ne znači da čovjek ne gleda dugoročno ili da ne donosi velike odluke koje se provode kroz dugo vremena. Primjerice, odluka o upisu studija se dugoročno provodi tako što se uči iz dana u dan. Isus poučava da i kod takvih odluka koje se provode kroz dugo vremena Bog želi da se čini strpljivo iz dana u dan. Sam nebeski Otac je provodio takvu veliku odluku kada je stvarao svijet kroz sedam dana i u svakom danu izvršio različite stvaralačke aktivnosti. Vršiti na zemlji volju Očevu nije važna stvar za vjernika ili neki poželjan slobodan izbor. Vršiti volju Očevu je najvažnija stvar i misija u životu svakog čovjeka.
Pobožnost koja vodi osluškivanju i donošenju odluka za Oca nebeskoga je izvrsna pobožnost, ali pobožnost koja odbija osluškivati volju Očevu ili odbija činiti što Otac traži je poput vrlo zahtjevne pobožnosti farizeja koji su kao jako pobožni ljudi dali ubiti Isusa jer nisu htjeli vršiti volju Božju. Jako je opasno biti vrlo pobožan i bez (po)vjere(nja) u Isusa Krista te odbijati izazove koje Bog pred nas stavlja. Neće nas spasiti svete mise, krunice, strogi postovi, ili naša umovanja što mi možemo ili trebamo činiti za Boga pa čak i ako nam se to čini vrlo plemenito, već vršenje konkretne i jasne volje Očeve: „To je trebalo činiti, a ono ne propustiti!“ (Mt 23, 23). Dakle, sva pobožnost mora biti usmjerena vršenju volje Očeve, inače je sama sebi svrha i postaje farizejština. Što bi bilo od nas danas da Isus nije bio poslušan do smrti na križu? Nije li Oca molio u maslinskom vrtu da otkloni čašu muke za njega, ali samo ako je Očeva volja!
Drugo, Isus je javno svjedočio za Oca nebeskog, poučavao narod u vjeri, beskompromisno se borio za istinu i pravdu i prokazivao nepravedna djela struktura vlasti koje su tlačile malog čovjeka: „Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini“ (Ps 40, 11). Isus nas poučava da se ne smijemo stidjeti Boga pred drugima ma tko god oni bili, jer bi sami protiv sebe svjedočili na sudnji dan. Naprotiv, s velikom vjerom i čvrstim stavom treba svjedočiti za Gospodina: „Je li se ikad postidio tko se uzdao u Gospodina?“ (Sir 2, 10). Poduzetnici koji se stide javno svjedočiti Gospodina, a znaju koliko im je Bog dao neka imaju na umu Isusovu opomenu: „Tko god se mene odrekne pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim“ (Mt 10, 33).
Treće, Isus je svugdje išao prvi gdje drugi nisu znali ili mogli, a njega su slijedili apostoli i učenici. Naš je Gospodin bio u svim izazovnim pothvatima prvi i pokazao primjer svima. Isus je postio četrdeset dana u pustinji, liječio bolesne od neizlječivih bolesti, oslobađao ljude od utjecaja demona, uskrsavao mrtve iz groba, hodao po vodi, prihvatio slobodnom voljom smrt na križu, sišao izbaviti duše pravednika iz pakla, uskrsnuo od mrtvih: „A ima i mnogo drugoga što učini Isus, koje, kad bi se pojedince napisalo, mislim da ni cijeli svijet ne bi imao mjesta za knjige koje bi se napisale“ (Iv 21, 25). Zato danas imamo Crkvu koja je neuništiva već dva milenija.
Poduzetnici koji žele imati dugoročno održivu poslovnu organizaciju koja doprinosi širenju kraljevstva nebeskog na zemlji moraju postati lideri prema kriterijima koje je postavio Gospodin. Isusov liderski stil zahtjeva svakodnevno vršenje volje Božje, javno svjedočenje za Gospodina i rad na sebi kako bi postali pravi primjeri ljudima s kojima radimo.[1]
[1] Članak je uz manje izmjene objavljen u: Veritas. Glasnik sv. Antuna Padovanskog. Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Zagreb. Sveti Duh 31. Broj 11. Studeni 2022. Str. 30.