vladimirgrebenar 
Vlasnik start-up poduzeća koji je samozaposlen ili zapošljava manji broj ljudi može utjecati uglavnom na sve promjene u organizaciji. Kada posao započne svoj rast u prodaji i broju zaposlenih nastaju veliki pritisci za poduzetnika koji više ne stigne intervenirati u svaku situaciju pa je kvaliteta donošenja odluka u suprotnoj korelaciji s rastom organizacije. Općenito, prvi organizacijski izazovi nastaju čim broj zaposlenih postane dvoznamenkast ili se posao odvija na više lokacija ili u više ureda koji nisu pod neposrednim nadzorom poduzetnika.
Kako organizacija raste sve je manje slobodnog vremena, a zbog nedostatka vremena i znanja poduzetnik donosi sve više nedovoljno promišljenih odluka. Tako se događa fenomen da su s rastom organizacije poslovne odluke poduzetnika sve slabije kvalitete i poduzeće ulazi u sivu zonu rizika koji prijeti slomom organizacije. Život poduzetnika postaje zarobljen problemima s posla zbog kojih nema vremena za sebe i obitelj pa raste rizik od gubitka drugih vrijednosti u životu poput vjere, obitelji, prijatelja ili zdravlja.
Neki poduzetnici ne popuštaju u centraliziranom odlučivanju niti kada imaju stotine zaposlenih i na takav su način zarobili svoje ljude i učinili ih taocima vlastitog ega, tj. onesposobili su svoje ljude da započnu proces samoostvarenja na vrijeme. Kako s vremenom organizacija raste i uzima sve više od slobodnog vremena poduzetnika, on sve više gubi motiv i sve manje vidi smisao onoga što radi te postaje svjestan da su nužne radikalne promjene u njegovom načinu života i liderstvu. Delegiranje odgovornosti i decentralizacija odlučivanja na druge ljude nameće se kao jedini izlaz iz situacije zarobljenosti problemima s posla. Navedeni fenomen je jedan od ključnih razloga slabe učinkovitosti poduzeća na dugi rok. Izgubljeno vrijeme teško je nadoknaditi, ali bolje započeti proces delegiranja i decentralizacije odlučivanja ikada nego nikada.
Najbolje je započeti ovaj proces što ranije, već kod brojke od pet zaposlenih i kada su ljudi u relativno mlađoj dobi, premda dob kod poduzetnih zaposlenika ne mora biti barijera novim ulogama na poslu. Poduzetnici koji na vrijeme krenu s delegiranjem odgovornosti i decentralizacijom odlučivanja pravovremeno izgrađuju svoje ljude za nove lidere i nove uloge u radu. No, delegiranje i decentralizacija su mogući samo ako to zaposlenici žele, odnosno samo ako poduzeće ima zaposlene koji su poduzetni, tj. proaktivni. Ovdje vrijedi pravilo što je poduzetnik duže čekao s ovom promjenom, teže će je provesti. Zaposlenici lakše prihvaćaju preuzimanje odgovornosti i promjene u dobi do 45 godina starosti, a sve teže u kasnijoj dobi.
Postoje pet ključnih duhovnih izvora otporima zaposlenika kod promjena koje doprinose pravednosti, odgovornosti i povjerenju u organizaciji rada, odnosno doprinose širenju kraljevstva Božjeg kroz rad:
- Život čovjeka protivan Dekalogu.
- Život čovjeka protivan volji Božjoj.
- Negativni utjecaji iz životne okoline.
- Negativni utjecaji iz poslovne okoline.
- Negativni utjecaji ideologije koja vlada u društvenom uređenju.
Život protivan Deset Božjih Zapovijedi čovjeka uvodi u nemir, nezadovoljstvo, negativnost i konačno destruktivnost zbog sve veće odvojenosti od Boga koji je njegov Stvoritelj. Svaki čovjek ima slobodu izabrati životne vrijednosti i formirati uvjerenja prema vlastitoj volji. Što duže čovjek živi odvojen od Boga to mu je teže vratiti se Bogu i promijeniti svoj život. Život s Bogom je poput vožnje u vlaku koji ide u pravom smjeru do pravog cilja. Međutim, ako je čovjek izabrao pogrešan vlak koji ide u krivom smjeru, što više putuje pogrešnim smjerom sve je teže vratiti se i doseći onaj prvi cilj do kojeg je mogao doći samo životnom vožnjom s Bogom. Ljudi koji su izabrali životni smjer bez Boga teško prihvaćaju da su pogriješili i vrijednosti koje Bog u radu daje čovjeku da bi živio u blagoslovu za takve ljude su neprihvatljivi. Zato su individualna odgovornost i osobna izgradnja, a onda rad za korist drugoga mnogim ljudima nedostižni, jer ih je osobni grijeh onesposobio za stvaranje: „Uistinu, svi koji budu sagriješili bez Zakona, bez Zakona će i propasti, a svi koji budu pod Zakonom sagriješili, po zakonu će biti osuđeni“ (Rim 2, 12).
Mnogi ljudi ne žele izvršavati volju Božju, čak niti neki izrazito pobožni ljudi. Temeljni uzrok je što se Boga boje pitati što je njegova volja za njihov život. Mnogo je lakše umirivati savjest raznim pobožnostima i tražiti opravdanje za svoj život od drugih koji tako čine. Međutim, pobožnost sama po sebi nije vjera, već je sredstvo koje Bog daje da se čovjek održi u vjeri i raste u vjeri. Mnogo molitvi neće čovjeku donijeti mir i blagoslov u radu i stvaranju ako čovjek izabire životne izbore isključivo po svom osobnom nadahnuću bez da te izbore i odluke predaje Bogu i traži njegovu volju. Pobožnost bez (po)vjere(nja) u Boga i vršenja njegove volje može biti opasna i protiv Gospodina. Postoje mnogi lijeni pobožni ljudi koji ne žele raditi i tako štete sebi, obitelji i društvu u kojem žive. Postoje mnogi pobožni koji preko političkih veza traže poslove za sebe i svoju djecu. Treba uvijek imati na umu da su Isusa dali ubiti pobožni ljudi koji nisu htjeli vršiti volju Božju. Ljudi koji ne vrše volju Božju mogu se podijeliti na dvije skupine: a) pobožne i b) nepobožne. Međutim, niti jedni niti drugi ne mogu se ostvariti kroz rad u punom smislu, jer nadahnuće za životnu karijeru, stvaranje i rad ne traže od Boga, već od ljudi ili sami od sebe: „Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji“ (Ps 127, 1).
Čovjekovo uže referentno okruženje može imati pozitivan ili negativan utjecaj na njegove stavove, promišljanja i životne vrijednosti. Negativan govor članova obitelji, prijatelja i ljudi iz bliže privatne okoline može imati velik i štetan utjecaj na promišljanje i stavove o radu. Često puta se može čuti izrazito negativan govor i od ljudi koji su pobožni. Negativan govor ljudi iz bliže okoline o tome kako se ne može uspjeti poštenim radom, kako svi političari kradu, kako uspijevaju samo oni koji imaju jake političke veze, kako su poduzetnici sebični i većinom lopovi, kako je bolje otići negdje drugdje i tome slični destruktivni govori imaju svoju razornu snagu na stavove onih koji to prihvaćaju, ali i na one koji te govore slušaju makar i pasivno. Otrovno je slušati takve govore destruktivnih i demotiviranih ljudi, makar ih mi ne odobravali i o svemu šutjeli, jer takve riječi imaju razornu snagu koja pogađa izravno čovjekovu kreativnost i motiv za postignućem. Takve su riječi poput nekog virusa koji ima izrazito štetan utjecaj, premda ga čovjek ne vidi. Bogu su ljudi izrazito negativnog govora poput neprijatelja: „Tko kleveće bližnjega u potaji, toga ću pogubiti. Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim“ (Ps 101, 5).
Čovjekova poslovna okolina može imati pozitivan ili negativan utjecaj na motiv prema stvaranju i proaktivnosti u radu. Negativan govor ljudi iz poslovne okoline i nepravde koje radnici doživljavaju zbog neorganiziranosti i lošeg liderstva vode tjeskobnim brigama i čežnji za boljim materijalnim uvjetima života. Kada se osoba koja ima zdrav pogled na život i rad zaposli u radnom okruženju gdje su izrazito negativne radne kolege, i k tome ako trpi nepravde na poslu, vrlo vjerojatno će i sama postati negativna ako se ne odupre jaka u vjeri ili ako je poslodavac ne zaštiti ili ako ne napusti organizaciju. Isus o tome jasno poučava kada uspoređuje čovjeka sa zrnom koje treba donijeti rod: „Drugo, opet, pade u trnje, i trnje uzraste te ga uguši“ (Mt 13, 7). Isus nastavlja: „Posijanim u trnje označuje se onaj koji sluša Riječ, ali svjetska tjeskobna briga i naslada bogatstva zaguše Riječ, te ostane bez roda“ (Mt 13, 22).
Društveno uređenje neke zemlje determinirano je zakonima koji se između ostalih temeljnih vrijednosti društva, temelje i na nekim ključnim stvaralačkim vrijednostima. Primjerice, socijalizam je kao temeljnu stvaralačku vrijednost imao jednakost pojedinaca u standardu života, a zapadna judeo-kršćanska tržišno uređena društva jednakost prilika za pojedince. Pet desetljeća dugo društvo socijalističkog samoupravljanja nije izgradilo poduzetničku kulturu s temeljnim pravom pojedinca da slobodno stvara. Zato je izrazito izazovno u postranzicijskim ex socijalističkim društvima graditi poduzetničke vrijednosti stvaranja kod zaposlenika čija su promišljanja o radu formirana u starom sistemu ili su odgajani u postranzicijskom razdoblju i dalje s velikim utjecajem starih vrijednosti najpoželjnijih poslova u javnoj administraciji.
Nažalost, čini se da situacija u sljedećim desetljećima neće biti bolja niti u većini zemalja nekad zapadne kršćanske civilizacije, jer je sve veća populacija mladih zahvaćena indoktrinacijom o vlastitim pravima na život bez odgovornosti za društvo, i to s hedonizmom, promiskuitetom i protuprirodnim perverznim seksualnim ponašanjima kao poželjnim životnim vrijednostima. Antidruštvene kvazivrijednosti razaraju obitelji i sposobnost pojedinca da stvara, ali razaraju i poduzetništvo, jer izbjegavaju odgovornost, napor i žrtvu za stvaranje nove vrijednosti koja mora biti usmjerena uvijek na drugoga. Možda je to najvažniji razlog zašto je „manje od 5 % ukupnih zaposlenika intrapoduzetnika“[1] tj., na globalnom tržištu rada tek svaki dvadeseti radnik iskazuje poduzetničku inicijativu na svom radnom mjestu. Što mogu i moraju činiti poduzetnici i lideri da ovu situaciju promjene i potaknu svoje ljude na veći stupanj proaktivnosti i stvaralaštva u poslovnim organizacijama kojim upravljaju?
Nastavlja se…
[1] Bosma, N., Stam, E., Wennekers, S. (2011). Intrapreneurship versus independet entrepreneurship. Tjalling C. Koopmans Research Institute.