Na tvoju Riječ bacit ću mreže

„Jednom, dok se narod gurao k Isusu da čuje riječ Božju, on je stajao na obali Genezaretskog jezera. Opazi dvije lađice gdje stoje na obali. Ribari bili izašli i prali mreže. On uđe u jednu lađicu; pripadala je Šimunu te ga zamoli da malo otisne od kopna. Tada sjedne i poče učiti narod. Kad prestade govoriti, reče Šimunu: ‘Izvezi na pučinu pa bacite mreže svoje za lov!’ ‘Učitelju – odgovori mu Šimun – svu noć smo se trudili, a ništa nismo uhvatili. Ali na tvoju riječ bacit ću mreže.‘ Kad to učine, uhvate mnogo riba, mreže im se gotovo razdirale. Uto dadnu znak svojim sudrugovima u drugoj lađici da bi im došli pomoći. Ovi dođu i napune obje lađice tako da su gotovo tonule.

Kad to vidje Šimun Petar, pade Isusu do koljena te reče: ‘Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grešnik!’ Preneraženje obuze njega i sve koji su bili s njim zbog riba koje su ulovili. Isto tako Ivana i Jakova, Zebedejeve sinove, što bijahu Šimunovi drugovi. Isus reče Šimunu: ‘Ne boj se! Od sada ćeš ljude loviti!’ Oni izvukoše lađice na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.“ (Lk 5, 1 – 11).

Ribari su izašli iz lađe i prali prazne mreže, jer tu noć nisu ništa ulovili. Reklo bi se poslovnim jezikom da su ribari tu noć doživjeli poslovni promašaj. Prazne mreže i neprospavana noć su najmanje što su Šimun i društvo očekivali. Šimun je poduzetnik onog vremena, lađice su bile imovina njegove tvrtke, a društvo koje je ribarilo s njim su vjerojatno bili unajmljeni radnici. Kako se mogao osjećati Šimun kada je gledao u prazne mreže? Vjerojatno je imao obvezu platiti ribare nadničare, premda ulova nije bilo. Osim nedostatka prihoda tu noć, Šimun je imao samo troškove i loš osjećaj zbog poslovnog neuspjeha. U sebi je razmišljao zašto se dogodio poslovni promašaj? Dok je Šimun bio zamišljen u svom obrtu koji nije ostavio prihode tu noć, negdje na obali Isus je poučavao narod. Drugim riječima, dok je Šimun proživljavao privid poslovnog neuspjeha u svojoj ribarici, Isus je na obali govorio nekim svojim govorom o drugim temama, ali ne o poslu. Isus je stajao uz obalu i poučavao narod o kraljevstvu nebeskom.

S jedne strane, poduzetnik Šimun zamišljen o poslovnim brigama posla kojeg je sam utemeljio. S druge strane, Isus progovara o kraljevstvu nebeskom kojeg je Bog Otac utemeljio. Šimun je poduzetan u ribarenju, a Isus je poduzetan u širenju Radosne vijesti. Površnim čitanjem čini se kako Šimunovo biznis nema baš nikakve veze sa onim što Isus govori narodu o kraljevstvu nebeskom. Šimun je sa svojim neuspjelim poslovnim pothvatom na morskoj pučini daleko od Isusa čiji govor ne čuje.

Razmislimo na trenutak što bi se dogodilo da su Šimun i društvo tu noć ulovili veliki ulov i prema poslovnim kriterijima realizirali velike prihode, sigurnu zaradu i poslovni uspjeh? Onda Šimun ne bi privezao svoje lađe na mjesto gdje je bilo silno mnoštvo ljudi oko Isusa, jer ne bi mogao izvlačiti pune kašete ribe na kopno i dalje to razvesti do tržnice u središtu grada. Riba koja bi se ulovila, kroz dan do dva bi se morala i prodati, jer nije bilo hladnjača i ribarnica s današnjom tehnologijom. Šimun bi u tom slučaju privezao lađice na mjesto daleko od mnoštva ljudi, ali na tom mjestu ne bi mogao čuti Isusov govor i spoznati da je to Božja riječ. Obzirom da su lađice i kašete bile prazne, Šimunu je bilo svejedno. Kad je već tako, zašto malo ne pogledati i osluhnuti što se događa na obali, od kuda toliko mnoštvo ljudi u ovo doba dana i tko je osoba koju svi slušaju. Drugim riječima, Šimuna je poslovni pad tu noć doveo do Isusa, a da on o tom susretu s Isusom unaprijed nije ništa znao niti je taj susret planirao. Negdje, jako blizu, samo malo postrani puta Petrovog poslovnog neuspjeha bio je Gospodin Isus, nenametljiv i jednostavan, poučavao je narod.

Rekli bi mnogi pobožni kršćani danas za takav Isusov govor: „lijepe su to pouke i ideali što ih Isus izgovara za one koji ih se mogu držati i kome životne prilike dopuštaju da žive tako u ovom nepravednom svijetu. No, to su samo ideali, a stvarnost je pomalo drugačija“. Šimun dok je prao prazne mreže osjetio je u srcu da je Isusov govor više od prosječnog govora nekog teologa, pismoznanca, vjeroučitelja ili bibličara o Bogu. Šimun je u svom srcu osjetio da je to sami Božji govor, jer sve što je Isus izgovorio narodu bila je istina koja je duboko prodirala u čovjeka!

Isus je od Boga Oca primio misiju širiti Radosnu vijest i to je činio taj dan na obali Genezaretskog jezera kada se Šimun vratio na obalu umoran i pomalo razočaran poslovnim neuspjehom. Šimunova lađa dobro bi došla Isusu da iz nje govori narodu, jer nije bilo razglasa u to vrijeme i svi su se tiskali i naguravali čuti riječ Božju. Zato se Isus okrenuo i upitao Petra može li iz njegove lađe naviještati Radosnu vijest? Zastati treba na trenutak. Što je Isus zapravo pitao Šimuna poduzetnika? Uistinu, pitao ga je: „Možeš li mi dati svoju tvrtku da mi bude sredstvo naviještanja Radosne vijesti?“ Šimun je u tom trenutku imao sasvim dovoljno informacija o Isusu, jer ga je slušao dok govori i mogao je procijeniti slobodnom voljom je li ono što Isus govori istina. Šimun je odgovorio potvrdno, a Isus je odmah ušao u tu tvrtku!

Isus je ušao u Petrovu tvrtku koja je tu noć imala poslovni promašaj. Tko zna, možda je Petar već neko duže vrijeme doživljavao poslovne neuspjehe pa je ovaj bio jedan u nizu. Petar je tako pustio Isusa da se iz njegove tvrtke, tj. lađe širi kraljevstvo nebesko. Racionalno gledajući to za njega nije moglo imati nikakvu koristi, vjerojatno samo probleme. Pročuje li se u gradu i okolici da je pustio nekog Isusa da uči narod iz svoje lađe, a politička i vjerska vlast to čuju i s vremenom odbace Isusa i njegovo učenje, mogao bi imati samo probleme u životu, jer Isus je mnogima iz vjerske i civilne vlasti zadavao probleme svojim djelovanjem. Dakle, za pustiti Isusa u tvrtku (ribaricu) tražila se hrabrost, ali još i više osjećaj u srcu da je ono što je Isus govorio narodu Istina. A znamo da Isus nije govorio narodu blagoglagoljivo, medenim glasom, pažljivo napisane tekstove bogate književnim izrazima, filozofskim stilom, pazeći da se nekome ne zamjeri, tolerantno i stilom dijaloga oprezno birajući riječi, uvježbavajući mimiku i rad ruku…

Isus je bio izravan, a u pogledu Istine za Oca i Zakon beskompromisan. Posebno u pogledu govora o odgovornosti djela vjerske i političke vlasti koja je zasjela na Mojsijevu stolicu, jer ih je izravno nazivao licemjerima, gujinim porodom, djecom kojoj je otac đavao… Pustiti Isusa u svoju lađu moglo bi značiti prihvatiti mnoge probleme s vlastima, nevolje u životu i moguća progonstva. Šimun je svih tih opasnosti bio svjestan, ali ipak, je pustio Isusa u svoju tvrtku da iz nje govori narodu. Drugim riječima, Šimun je dopustio da se preko njegove tvrtke vrši volja Božja i širi Radosna vijest. Glas Božje Riječi u njegovom srcu bio je snažniji od glasa racionalnog uma pod utjecajem straha.

Interesantna je spoznaja da je Isus u sjedećem položaju iz Petrove lađe govorio narodu, tj. vršio volju Božju, a nije stajao kako je to uobičajeno kada se održavaju govori pred velikim mnoštvom ljudi. Isus tako demonstrira da se za vršenje volje Božje ne traži težak fizički napor iznad granica vlastite izdržljivosti, niti je u središtu pozornosti govornik, niti poštivanje ljudskih pravila zbog kojih bi morao stajati dok govori, niti nekakav rad ruku ili tijela koji neverbalno pojačava dojam govora.

Naprotiv, Isus je sjeo i na takav način dao do znanja da je jedino bitna Riječ Božja što je izgovara, a takav se govor sluša tako da se upija svaka riječ što se izgovori. Zato je narod što je slušao mogao napokon sjesti i opustiti se, zatvoriti oči, otvoriti uši srca i slušati! Nije li to onda meditacija svete Riječi u kojoj su čovjek i Bog potpuno opušteni u komunikaciji? Uistinu jeste, upravo se to dogodilo na tom mjestu. Govor Božje riječi koji dotiče srce onoga koji sluša.

Vratimo se Petru koji je ostavio svoje mreže i slušao Isusa iz svoje lađe. Isusov ulazak u njegovu tvrtku za njega je veliki događaj i ne može biti ravnodušan. Petar ne može predvidjeti što će se dogoditi nakon ovog govora i hoće li ga netko prijaviti rimskom okupatoru, svjetovnoj korumpiranoj vlasti ili licemjernim vjerskim vođama. Petar zbog racionalnog promišljanja ne može biti siguran da je dobro postupio što je pustio Isusa, ali slušao je poticaj u srcu koji je bio dobar i istinit i tako donio odluku. Petar kao odgovoran poduzetnik zna da ne smije sad povući riječ, predomisliti se i prekinuti Isusa u govoru, zahvaliti se, ispričati i zamoliti da Isus izađe van lađe. Osim toga, kao pobožni Židov zna da se proročkom govoru ne smije opirati.

No, je li Isus Božji prorok? Tko je Isus koji stoji pred njim u njegovoj lađi? Petru prolazi kroz glavu kako je moguće da je prorok u njegovoj lađi? Što to znači? Što će biti sada? Petar u srcu reče sam sebi neka bude kako Bog želi, jer ovaj Isus koji govori narodu dotiče srca svih ljudi i oni ga slušaju ne kako se slušaju farizeji, već kako se sluša proroka. Isusov govor sve više oduševljava Petra, jer je Petar temperamentan i iskren čovjek, odgovoran i dosljedan u svojim postupcima. Petar sluša, upija riječ Božju i sve više u srcu otvara se toj Riječi što izlazi iz usta Božjih kroz Isusov govor.

Petar spoznaje da je u njegovoj lađi netko poseban, od Boga pozvan i u to sve više vjeruje. Odluči da će poslušati Isusa u svemu što mu on bude rekao da učini, pa ako Isus bude htio da i dalje govori iz njegove lađe na drugim mjestima uz Genezaretsko jezero, dati će Isusu svoju lađu na raspolaganje, samo se moraju dogovoriti za termine kada Isus planira skupove. Petar razmišlja kako će prilagoditi svoje ribarske poslove tome da Isusu omogući i na drugim mjestima govoriti narodu iz njegove lađe, jer je ono što sam osjeća i vidi Božje djelo. Petar vidi da je dobro što Isus govori za narod i njega. Poželio je slijediti Isusa koliku mu to poslovne obveze budu dopustile. Razmišljao je u sebi kako bi bilo dobro slijediti Isusa i na drugim mjestima, nekako organizirati život da obitelj i posao ne trpe.  

Malo po malo Isus je dovršio svoj govor iz Petrove lađe i otpustio narod. Petar nije svjestan i ne zna da Bog ne želi zbog sebe ostati dužan čovjeku koji sudjeluje u širenju Radosne vijesti. Petar je pomogao Isusu širiti radosnu vijest preko svoje tvrtke koju mu je ustupio za tu misiju. Događa se ključni moment za Petrovu vjeru, a mogli bi smo tvrditi i vjeru bilo koje osobe, a posebno vjeru poduzetnika. Isus ne želi ostati dužan pa reče Petru: „Izvezi na pučinu pa bacite mreže svoje za lov!“ Bog želi vratiti Petru „dobro za dobro“,  dati blagoslov zbog toga što je svoju tvrtku dao da se preko nje širi Radosna vijest. Međutim, Bog to čini na svoj Božanski način. Isus nije pitao Petra koliko košta jedan sat zakupa njegove lađe za širenje Radosne vijesti, niti je iz novčanika izvadio nešto novaca i dao Petru toliko koliko smatra da bi ovaj trebao biti zadovoljan. Poslovnim jezikom, Isus je odlučio platiti Petru na svoj način, a to znači da se od Petra kao partnera traži (po)vjere(nje). Dakle, Isus je odlučio blagosloviti Petrov posao tako da se od Petra traži vjera. Isus je pozvao Petra da baci mreže za dana i nedaleko obale. Drugim riječima, pozvao ga je da pokrene poslovni pothvat na mjestu i u vremenu što nitko drugi ne bi učinio, jer se čini potpuno neracionalno da to može uspjeti.

Petar odgovara na taj Isusov poziva najprije s čuđenjem i strogo racionalno. Ne razumije zašto da baci mreže po danu kada se riba ne lovi po danu. Osim toga, mjesto na kojem bi trebali baciti mreže nije daleko od obale, a tu nikada nema ribe. Zato Petar odgovara: „Učitelju (…) svu noć smo se trudili, a ništa nismo uhvatili“. Poslovnim jezikom Petar je odgovorio: „Učitelju, ja sam vrhunski profesionalac u svom poslu, posjedujem top ekspertizu i upravljačke sposobnosti i u toj poslovnoj odluci nema potencijala za stvaranje dodane vrijednosti i poslovni uspjeh“.Isus ne daje odgovora Petru! Gospodin čeka da vidi hoće li u Petru prevladati (po)vjere(nje) u njega ili racionalan strah i Petrova samosvijest – „mislim, dakle jesam“. Petar je zastao i osjećaji iz srca koje je gorjelo za Boga zbog riječi što ih je Isus izgovorio bili su jači od racionalnog uma i straha kojeg je osjećao. Petar se prepustio Isusovom pozivu i prihvatio Riječ. Zato nakon kratkog predaha i pogleda Isusa u oči reče: „Ali na tvoju riječ bacit ću mreže.“ Drugim riječima, on je rekao Isusu: „Poslušat ću tvoj poslovni savjet“.

Petar je pravi poslovni lider, jer nije rekao nešto kompromisno poput: „Znaš, slušao sam te i priznajem dotaknuo si moje srce i misli. Htjedoh ti ponuditi suradnju da ti dam lađu za tvoju misiju. Ipak, mislim da nisi u životu ribario i zato ako želiš da ovo učinim ja ću izdati nalog i dati zadatke svojim radnicima da izvrše ono što želiš, no ja ne bih sudjelovao u tom pothvatu, jer znam kako bi moglo završiti, a ne proživljava mi se još jedan poslovni promašaj, moraš me razumjeti…“. Dakle, Petar nije rekao drugima da poslušaju Isusa, a on da se izmakne odgovornosti za ishod Isusove inicijative. Ne! Petar je preuzeo punu odgovornost i protivno svom racionalnom promišljanju povjerovao Isusu i odlučio izvršiti ono na što ga Bog poziva, ma koliko mu se to činilo teško i nesmisleno i ma koliko ljudi oko njega mislili da je izgubio zdrav razum. Trebalo je skupiti snage i hrabrosti nakon neprospavane noći i razočarenja te pokrenuti ovu Isusovu poslovnu inicijativu protivno vlastitoj volji i volji radnika.

Rezultat Petrove poniznosti i vršenja volje Božje bio je vrhunski! Ulov je bio toliko velik da su se lađe skoro potopile. Nisu li jedni druge zvali u pomoć u radu i nisu li se lađe gotovo potopile od ulova? Petrova vjera imala je snažan utjecaj na ljude oko njega koji su preko njegove djelatne vjere upoznali Isusovo Božanstvo i narav kraljevstva nebeskog! Svi su se čudili što se ovo događa i bili oduševljeni ishodom!  Drugim riječima, prihodi i dobit su bili toliko veliki da su se čitava organizacija posla i osnovna sredstva rada gotovo raspali. Uistinu, postoje i takvi fenomeni da se tvrtke slome kada imaju prihode i dobit iznad vlastitih kapaciteta, jer vrhunski rezultati iznenade poduzetnika koji nije mogao niti sanjati da je to moguće i zato se organizacija rada lako uruši.

Upravo se to dogodilo Petru i njegovoj tvrtki. Petar je u dubini srca nosio iskustvo i znanje o ribarskom poslu i kad je riječ o ribarenju činilo mu se da tu više nema što za naučiti. Bog je to znao i zato je zaigrao na tu Petrovu predrasudu. Petar nije mogao shvatiti odakle toliko prihoda u toj Isusovoj inicijativi i odakle Isusu ovo poslovno znanje? Zato Petar nakon kratkog vremena priznaje iz dubine srca, kleknuvši pred Isusa, da nije dostojan da Isus bude u njegovoj lađi: „Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grešnik!“ Petar je Isusa nazvao „Gospodine“, jer Isus jest Gospodin.

Petar je sebe priznao nedostojnim grešnikom, jer Petar to jest. Iz dubine svog srca izrekao je istinu zbog koje mu Isus reče: „Ne boj se!“. Petar se uplašio, jer je Isus slomio njegov racionalni logički kod promišljanja i uzdrmao temelje životnih vrijednosti. No, Isus se otkriva da je prisutan upravo iza tog racionalnog logičkog koda kojeg se mnogi boje otpustiti od sebe i prigrliti vjeru. Isusova poruka: „Ne boj se!“ odnosi se na svakoga od nas. Poput Petra pozvani smo predati svoje poslove, tvrtke, kuće, imovinu i na kraju same sebe za svjedočenje i naviještanje Radosne vijesti.