Komunikacija s Gospodinom je superiornija u odnosu na komunikaciju između ljudi. Zašto? Bog zna naše misli i njega se ne može manipulirati kako to često čine ljudi kada komuniciraju jedni s drugima. Bogu su sve naše misli, planovi i radnje otkriveni. „Jahve, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi“ (Ps 139, 1 – 3). Čovjek najviše komunicira govorom, no često puta ljudi jedno govore, drugo misle, a treće rade.
Znamo mnoge ljude iz naše okoline, ali i javne osobe koje jedno govore, a drugo rade. Znanstvena istraživanja iz područja menadžmenta su dokazala da moramo jedno govoriti, misliti i činiti ukoliko želimo imati pozitivan utjecaj, jer u suprotnom nas vrijedni i pošteni ljudi neće htjeti slušati. Kada takvo pravilo vrijedi između ljudi, može li biti drugačije u komunikaciji s Bogom?
Ukoliko želimo komunicirati s Gospodinom i čuti njegovu riječ za nas, osim što se podrazumijeva da moramo biti u stanju sakramentalne milosti, moramo zadovoljiti još četiri preduvjeta molitvi osluškivanja: a) iskrenost, b) težnja pravednosti, c) strpljivost i d) postojanost. Iskrenost je temeljni preduvjet razgovora s Bogom o bilo kojoj odluci i razvijanju (po)vjere(nja), jer stoji pisano: „Evo, ti ljubiš srce iskreno“ (Ps 51, 8). Međutim, bez težnje prema pravednosti, iskrenost nije dovoljna, jer neki ljudi priznaju da čine što što nije pravedno, ali takve navike ne žele mijenjati.
Pravedan čovjek spreman je na promjene i primit će od Boga milosti za koje moli: „Moj će pravednik živjeti od vjere“ (Heb 10, 38). Međutim, Božji odgovor nekada treba čekati i zato vršenje volje Božje zahtjeva veliku strpljivost za konkretnu nakanu. „Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama“ (2 Pt 3, 9). Nestrpljivi ljudi imaju trgovačku relaciju s Bogom i ne mogu vršiti njegovu volju, jer oni misle ako im Bog po molitvi odmah ne razriješi problem da nije pravedan i dobar kako uči Crkva.
Bog opominje takve ljude: „Kolike li naopakosti vaše! Cijeni li se glina kao lončar, pa da djelo rekne svome tvorcu: ‘Nije me on načinio’? Ili lonac da rekne lončaru: ‘On ne razumije ništa’?“ (Iz 29, 16). Vjernik zna da kada moli, Bog uvijek djeluje, a to što mi ne vidimo da se nešto događa, ne znači da se ništa ne događa, već upravo suprotno, Bog priprema okolnosti za pravi trenutak, da pothvat bude pobjednički i njemu na slavu! Isus poučava: „Zato vam kažem: Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam“ (Mk 11, 24). Bog je gospodar vremena i prebiva u vječnosti, zato se njemu nikamo ne žuri. Vjernik koji postojano kroz život vrši volju Gospodinovu ima jača duhovna osjetila za osluškivanje Božje riječi i veću snagu za vršenje volje Božje: „Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti“ (1 Kor 16, 13).
Treba imati na umu, kada je vjernik iskrena srca, pravednih misli, strpljiv i postojan, Gospodin se često puta prvi obraća. Dakle, nekada čovjek prvi pristupa Bogu, a nekada Bog prvi pristupa čovjeku: „jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno“ (Mt 6, 8). Bog nam se obraća zato što smo njegova ljubljena djeca, jer je on naš Otac i zato što nas je stvorio „na svoju sliku“. Bog neprestano stvara na korist svojim stvorenjima koje ljubi, zato od nas očekuje isto. On nam želi dati odgovore i stvarateljske poticaje na različite načine, pozvati nas na neku inicijativu, ali isto tako i odgovoriti od nekog našeg nauma koji nije njegova volja.
Molitvenu komunikaciju s Bogom možemo objasniti na dva načina, odnosno kao: a) proces i b) doživljaj. Proces molitvene komunikacije je sličan drugim procesima komunikacije koje poznajemo, poput poslovne komunikacije ili komunikacije u svakodnevnom životu. Komunikacija je uvijek dvosmjeran tijek, jedna strana šalje poruku, a zatim druga strana šalje povratnu informaciju koja je isto poruka. Komunikacijski proces ima sljedeće fundamentalne elemente: pošiljatelja poruke, primatelja poruke, poruku, kanal prijenosa poruke i moguće barijere u komunikaciji.
U procesu molitvene komunikacije pošiljatelj i primatelj poruka su čovjek i Bog. Poruke su čovjekove molitvene nakane s jedne strane, a Božje milosti, blagoslovi i poticaji s druge strane. Bog komunicira na savršen način, zato barijere postoje samo na strani čovjeka i one su otpori molitvi poput grijeha, nemira, straha i ometanja zlog duha. Bog s čovjekom komunicira na mnogo više načina u usporedbi kako komuniciraju ljudi međusobno. Kada je riječ o doživljajnoj interpretaciji molitve ona se odnosi na osjećaje. Molitva izgrađuje čovjekovo znanje i mudrost, iscjeljuje emocionalne rane, ozdravlja od tjelesnih i duševnih bolesti, jača optimizam i nadu, pronalazi smisao u događajima života.
Čovjek kroz molitveni odnos prima duhovne milosti i materijalne blagoslove, oslobađa se navezanosti na stvari i ljude, izgrađuje sve prisniji odnos s Bogom, raste voljom i snagom za život, jača pozitivnim utjecajem na druge ljude. Dakle, doživljajna razina molitvenog odnosa sa Bogom je uvijek pozitivna i poticajna, na čovjekovu izgradnju i na korist zajednici. Čak i kada trpi razne boli, nepravde, padove i odbačenost, čovjek molitve spoznaje razloge i smisao trpljenja, molitvom nadvladava napasti, prolazi kroz kušnje i pobjeđuje zlo.
Nažalost, mnogi kršćani nemaju nikakav doživljaj molitve. Kada je situacija takva da ne primamo nikakve poticaje i da nam se čini da molitva nema smisla, zasigurno postoje barijere na našoj strani koje je potrebno ukloniti. Temeljna barijera je grijeh, no grijeh se očituje kao čovjekova dvoličnost i licemjerje: „Ne opiri se strahu Gospodnjem, i ne pristupaj Gospodu dvolična srca. Ne budi licemjer pred ljudima, i pazi na usne svoje“ (Sir 1, 28 – 29). Često puta čujemo kako ljudi kažu za neku osobu da komunicira s drugima na način koji je neprimjeren. Postavimo si pitanje: „kakva je moja komunikacija s Gospodinom?“
Primjerice, kada bi bili pozvani da pred skupinom ljudi većeg ugleda od našeg održimo govor, poveli bi računa da se lijepo odjenemo i pripremimo govor. Kada bi došli neprimjereno odjeveni i nepripremljenog govora, sudionici takvog skupa bi nas smatrali nedostojnima da budemo s njima i naš govor ne bi htjeli slušati, a mi bi se osjećali posramljeni i usamljeni. Upravo tako se osjećaju mnogi koji sebe nazivaju vjernicima.
Kada želimo moliti pred Bogom i čitavom vojskom anđela i svetih, jesmo li svjesni da smo pred osobama većeg ugleda od našeg? Jesmo li svjesni da moramo pripremiti čistu duhovnu odjeću te iskren i pravedan govor srca? Jesmo li svjesni da je Gospodin strpljiv i postojan? Naše duhovne haljine ne smiju biti prljave od teških i smrtnih grijeha, a naše srce ne smije biti puno negativnosti, optuživanja, ružnih emocija i zlih riječi, jer za Boga takvi ljudi nisu vjerodostojni sugovornici.
Gospodin ne trpi dvoličnost, lažne osmjehe, molitvu i žrtve iz srca punog pakosti. Jednostavno, takvu molitvu i žrtve ne želi čuti niti vidjeti. Mnogi kršćani su toliko puni negativnosti i optužbi protiv drugih, a sebe smatraju žrtvama nepravde u društvu, dok sami ne čine ništa da stvari poprave. Kršćani moraju znati da ne mogu u životu biti pasivni, negativnog govora i gnjevni, a očekivati da im Bog na molitve i žrtve bude milostiv.
Negativni kršćani sramote vjeru u Isusa Krista i Crkvu te pomažu širenju zla, a ponašanjem su slični gnjevnom i zavidnom Kajinu. Stoji zapisano kakav je bio Božji odgovor na molitvu takvog negativnog vjernika: „na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti, i lice mu se namrgodi. I Jahve reče Kajinu: ‘Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti’“ (Post 4, 5 – 7).
Drugim riječima, Bog odgovara negativnim ljudima da ih ljutnja i vlastiti govor prokazuju, jer su takva ponašanja posljedica vlastitih grijeha, a ne posljedica nepravde u društvu kojoj sami doprinose: „Paljenice kad mi prinosite, prinosnice mi vaše nisu mile, na pričesnice se od ugojenih telaca vaših i ne osvrćem. Uklonite od mene dreku svojih pjesama, neću da slušam zvuke vaših harfa. Pravda nek poteče kao voda, i pravica kao bujica silna“ (Am 5, 22 – 24).
Kada je riječ o molitvi za razne poslovne potrebe ništa se ne mijenja. Štoviše, poduzetnici prolaze kroz razne poslovne drame za koje je potrebno povjerenje, nada u uspjeh, optimizam, pozitivan pristup, volja, motiv i zajednička suradnja. Sve su to obilježja vjere, tako da poduzetnici u nekoj mjeri vjeruju čak i kada se deklariraju kao oni koji „ne vjeruju“. Nameće se pitanje: „Čemu onda molitva?“
Molitva, sakramenti i život u Božjoj milosti mogu čovjekovu kreativnost razviti do nezamislivih razmjera, umnožiti uspjeh, zaštititi čovjeka od nesreća i životu dati puni smisao. Prirodno kreativan čovjek razvit će još više svoju kreativnost molitvenim odnosom s Bogom, a zadržati na istoj razini ili čak izgubiti bez molitvenog odnosa s Bogom. „Jer tko ima, dat će mu se još, te će obilovati; a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima“ (Mt 13, 12).
Nije moguće biti poduzetan i uspješan čovjeku koji na druge gleda negativno. Hladan pristup i trgovačka relacija s Bogom, izvršavanje minimalnih molitvenih zahtjeva, odbacivanje njegove volje i Zakona može imati tragičan ishod za poslovne aktivnosti i život. Molitva mijenja negativne i lijene ljude u proaktivne i vrijedne vjernike. Kada na takav način interpretiramo potrebu za molitvom, postavljamo si s pravom pitanje koji su to Božji kanali komunikacije, odnosno na koje sve načine Bog komunicira s čovjekom?
Nastavlja se…