vladimirgrebenar 
Čitajući Sveto pismo možemo uočiti kako postoji mnogo načina kako Bog komunicira s čovjekom:
- svetopisamski tekst,
- izravan Božji govor,
- srce,
- mašta,
- snovi,
- karizme,
- anđeli,
- sveti,
- savjest,
- sakramenti,
- preko drugih ljudi,
- preko događaja u našem životu,
- razum,
- znanost,
- preko prirodnih znakova,
- preko natprirodnih znakova,
- osjećajima,
- preko vlastitih pogrešaka,
- preko protivnog duha,
- ostali načini…
Sveto pismo je zapisana stvarateljska Božja riječ koja ima silu i snagu nad čovjekom i prirodom. Biblija nije poput drugih knjiga pisana od strane jednog autora ili manjeg broj autora u nekom kraćem razdoblju. Nastajala je milenijima kroz povijest, a pisali su je mnogi pisci koje je u tom pothvatu vodio Duh Sveti. Prva knjiga je „Postanak“ koju je zapisao Mojsije negdje oko 13. stoljeća prije Krista, a zadnja knjiga je „Otkrivenje“ koju je zapisao apostol Ivan krajem 1. stoljeća poslije Krista. Biblija tumači postanak i razvoj svijeta i čovjeka jezikom vjere.
Neupućenom čitatelju, ali i mnogima koji Bibliji pristupaju isključivo razumom čini se kako je ona nastajala kao posebna književna vrsta svog vremena i kako predstavlja samo izričaj i odraz razumijevanja vjere u svoje vrijeme. Međutim, dubine i otajstva Božje poruke zapisane u Bibliji mogu se spoznati samo životom u vjeri, a to je puno više od čitanja Biblije. Primjerice, oni koji su dali razapeti Isusa su bili pismoznanci, tj. oni koji su znali napamet svetopisamski tekst, ali nisu živjeli u vjeri i zato nisu upoznali Sina Božjega, već su ga osudili kao razbojnika.
Isus je dao do znanja da su čitav Zakon, Proroci i ostale Starozavjetne knjige „kodirana“ poruka koju je Bog dao zapisati preko svojih proroka upravo takve kakve jesu: „Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari“ (Mt 5, 18). Također, i na drugim mjestima Isus poučava o nepromjenjivim Božjim porukama koje su zapisane u prošlim vremenima kako bi dale istinito svjedočanstvo za buduće događaje: „I poče od Mojsija te, slijedeći sve proroke, protumači im što se na njega odnosilo u svim Pismima“ (Lk 24, 27).
Biblija je puna poruka i značenja, zbog čega je razumljiva iskrenima, pravednima, poniznima i malenima, a odbojna umišljenim i oholim ljudima koji misle da sve znaju. Oholi i umišljeni ljudi ne mogu čitati niti razumjeti Bibliju, jer sebe drže „mudrima i umnima“. Isus o tome poučava: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ (Lk 10, 21). Dakle, Isus pod „mudrim i umnim“ ne misli na pametne i ponizne ljude, već na umišljene svjetovne mudrace koji sebe drže pametnijima od Boga. Kada je riječ o odnosu istinski mudrih ljudi i Biblije, dovoljno je konstatirati da je Biblija najcitiranije pisano djelo i najčitanija knjiga u čitavoj ljudskoj povijesti. Pisana takvim stilom da je njena poruka jednako živa danas kao i prije dva ili tri milenija.
Biblija je bila i danas jest izvor nadahnuća najvećim filozofima, umjetnicima, znanstvenicima, poduzetnicima i političkim vođama, ali jednako tako putokaz života malim i nepoznatim ljudima. Vjera je ključ za razumijevanje jedne superiorne realnosti koja se ne da dokazati znanstvenim metodama. Fascinantno je da su Sveto pismo, posebno Novi zavjet pisali neuki ljudi, a zapisana Božja riječ inspirirala je najveće umove ljudske povijesti.
Kada je riječ o prakticiranju vjere u poslovnom svijetu, Biblija je izvor nadahnuća za poslovne odluke i putokaz pokretanju poslovnih pothvata. Ona je najvažnija literatura za osobnu izgradnju, dok je stručna literatura usmjerena čovjekovoj profesionalnoj izgradnji.
Bog progovara preko Biblije na sljedeće načine:
- pamćenjem opisanih narativa i Božjih poruka,
- meditacijom svetopisamskog teksta i
- spontanim otvaranjem.
Prvi način je kada osoba svakodnevno čita Sveto pismo i pamti važne događaje, riječi i pouke koje su izgovarali Otac, Sin i Duh Sveti, apostoli, proroci i ostale biblijske osobe. Vjerniku na takav način Bog uvijek dozove u pamet savjet za konkretne životne okolnosti. Primjerice, neka osoba kroz duže molitveno iskustvo osjeti Božji poziv u srcu da se osamostali i pokrene poslovni pothvat, a roditelji koji nisu u vjeri odgovaraju svoje dijete od te odluke, jer razmišljaju racionalno i pod utjecajem straha od poslovnog pada. Duh dozove osobi u pamet da stoji zapisano: „Tko više ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan“ (Mt 10, 37) i potakne donijeti važnu odluku na koju se vjerojatno ne bi odvažila da ne čita Bibliju.
Biblija je toliko bogata i sadržajna opisima različitih događaja i porukama da nema niti jednog čovjeka koji ne bi mogao naći utjehu i nadu za svoje životne izazove iz tih opisa. Međutim, prepoznavanje i tumačenje Biblijske poruke kao narativa koji treba primijeniti na vlastite životne okolnosti zahtjeva svakodnevno čitanje i postojan život u vjeri. Jednako, život u vjeri zahtjeva znanje o Božjoj riječi, jer Gospodin po proroku poručuje: „Moj narod gine: nema znanja“ (Hoš 4, 6). Najvažnija Božja poruka Starog zavjeta je Dekalog ili Deset Božjih zapovijedi koje su urezane u čovjekovu savjest.
Drugi način kako Bog komunicira preko Svetog pisma je meditativno razmatranje nekog teksta. Meditacija je takva vrsta molitve u kojoj vjernik koristi pamćenje, razum i volju kako bi proniknuo u značenje događaja. Najprije se polako pročita svetopisamski tekst tako da se nastoji zapamtiti svaka riječ, zatim se voljom usredotoči na Božju poruku, i tada Duh Sveti vodi razum da se spozna što Bog zapravo govori, a što nije moguće spoznati površnim čitanjem. Nekada meditacija čovjeka odvede u kontemplativan odnos s Bogom, a to je veći stupanj molitvenog odnosa od meditacije koji više nije pod kontrolom razuma, već pod utjecajem mašte preko koje Bog čovjeku govori u slikama.
Primjerice, osoba koja razmišlja o pokretanju poslovnog pothvata može razmatrati tekst iz knjige proroka Jeremije s namjerom da zadobije milost utjehe i poticaj na jaču vjeru i strpljivost: „Ovako govori Jahve: Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća… Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod“ (Jer 17, 5 – 8).
Poduzetnik kroz razmatranje ovog teksta može zadobiti milost spoznaje da Bog želi da strpljivo u vjeri čeka razvoj zdravih poslovnih odnosa s onim partnerima koje će mu poslati u pravi tren na njegov životni put, a ne da zbog straha od nedostatka posla žuri što prije naći utjecajne ljude i stvoriti lažne poslovne ili političke veze kojima onda robuje dugo godina. Ovaj tekst je snažan antikorupcijski lijek koji opominje poslovne ljude da svi koji se hvataju nemoralnih poslovno – političkih veza ne mogu imati mira u životu i da će konačno baštiniti prokletstvo.
Razmatranjem teksta spoznaje se da Božja volja nisu nikakve navezanosti na ljude i ovisnosti o organizacijama, već oslonjenost isključivo na Boga. Biblija uči poslovne ljude da nema nitko utjecajniji od Boga, nitko kome bi se trebali klanjati niti čiju naklonost bi trebali tražiti radi uspjeha u poslu: „Nemoj imati drugih bogova uz mene“ (Izl 20,2). Živjeti prema Svetoj riječi znači biti ovisan samo o Bogu, a potpuno slobodan i bez straha od reakcija ljudi i njihovih mišljenja. Pravog vjernika nije briga što misle ljudi, već što o njemu misli njegov Gospodin!
Treći način kako Bog komunicira preko Biblije je njenim spontanim otvaranjem, i to samo u onim trenucima kada smo predani Bogu u molitvi. Kako vjernik može moliti Boga za odgovor na ovaj način? Bilo bi dobro da čovjek prije otvaranja Biblije izgovori spontanu molitvu predanja, poput sljedeće: „Nebeski Oče, tebi predajem svoje srce i svoje ruke i molim te u ime tvoga Sina Isusa da se otvori ona stranica tvoje Svete Riječi koja ima odgovor na moju molitvu“. Spontanim otvaranjem Gospodin progovara kroz opisani događaj na otvorenoj stranici.
Ovakav pristup molitvi mogu prakticirati vjernici koji su postojani u vjeri i koji u svom srcu već osjećaju neku odluku kao Božju volju pa mole Gospodina za dodatnu potvrdu otvaranjem Biblije. Nije dobro da osoba bez intenzivnog molitvenog života, bez iskustva u vjeri i s površnom pobožnošću otvara Sveto pismo i traži odgovore, jer bi takav pristup bio poput praznovjerja. Bog progovara onima koji postojano u vjeri donose plodove, a ne onima koji su poput zrna koje „pade na kamenito tlo, na plitku zemlju“ (Mt 13, 5).
Donošenje važnih životnih odluka isključivo ovim molitvenim pristupom bez prethodne ustrajne molitve osluškivanja ne može se smatrati voljom Božjom. Spontano otvaranje Svetog pisma je slično molitvi bacanja kocke koju su prakticirali apostoli, jer tada Biblija nije bila ukoričena knjiga da bi se mogla otvoriti, već skupina svitaka: „Svi su ovi bili jednodušno ustrajni u molitvi“ (Dj 1, 14), a nakon ustrajne molitve: „Kocka pade na Matiju, i on bi pribrojen Jedanaestorici apostola“ (Dj 1, 26). Kako poduzetnik može zadobiti odgovor spontanim otvaranjem?
Primjerice, osoba ima dilemu treba li sklopiti važno i trajno poslovno partnerstvo sa nekom velikom tvrtkom prema kojoj osjeća otpore u srcu. Razumski bi takvo partnerstvo moglo otvoriti nove poslove, ali molitvom osluškivanja razlučuje da postoji neka zapreka i moli još potvrdu. Nakon ustrajne molitve za ovu nakanu može tražiti Božju volju spontanim otvaranjem Svetog pisma, a otvorena stranica s tekstom poput „Tužaljka nad propašću Tira“ se može iščitati kao poruka da Bog ne želi suradnju sa tvrtkom kojoj u budućnosti prijeti nestanak. Nakon nekoliko godina velika tvrtka zaista nestane s tržišta, a poduzetnik stječe molitveno iskustvo razlučivanja i mudrost prema kojoj dalje lakše razlučuje i donosi odluke.