Smjernice za molitvu osluškivanja I.

Mnogi kršćani kada mole, samo nabrajaju svoje želje i vode jednostrani monolog. Trebali bi znati da je Isus o takvoj molitvi izrekao sljedeće: „Kad se molite, ne brbljajte kao neznabošci.“ (Mt 6, 7). Nažalost, za mnoge kršćane je molitva takav govor gdje čovjek iznosi svoje želje, probleme, patnje i druge nakane bez da prethodno promisli je li sam odgovoran za takvu situaciju i je li molitvena nakana opravdana. Mnogi kršćani ne žele osluškivati Božji glas u nutrini srca. Postoji nekoliko razloga zašto je tome tako.

Prvi razlog, neki se boje da bi mogli čuti kako trebaju provesti neku promjenu u svom životu pa Bogu ne daju priliku da im progovori, jer imaju planove za svoj život. Drugi razlog, neki su u strahu da bi ih vršenje volje Božje vodilo u konflikt sa ljudima. Treći razlog, neki su prezauzeti pa se opravdavaju riječima: „nemam vremena“. Četvrti razlog, neki zbog ljudskih obzira pronalaze opravdanje: „tako drugi ljudi mole“.

Svaki pokušaj slabog čovjeka da argumentira svemoćnom Bogu kako je bolje ne osluškivati i ne izvršava volju Božju je pogrešan. Smije li se reći Gospodinu: „tvoj plan za moj život nije najbolji“? Je li mudro reći: „oprosti Gospodine, ali ja se ne bih zamjerao sa oholim i zlim ljudima zbog tebe, ti razriješi te situacije sam!“ Može li se reći Gospodaru vremena: „nemam vremena slušati tvoj glas, jer sam prezauzet.“ Može li se čovjek opravdati riječima: „najprije gledam kako drugi mole, a tek onda čitam Sveto pismo.“ Nisu li to potpuno pogrešni stavovi?

Zato je mnogima lakše umiriti svoju savjest molitvama nabrajanja, bez meditativnog i kontemplativnog osluškivanja unutarnjim osjetilima srca što Bog govori i što Bog želi od nas. Nasuprot uobičajenom molitvenom stereotipu, kroz čitavu povijest Crkve, ali i u prva vremena patrijarha i vremena proroka Bog je govorio, a vjernik je izvršavao Božju volju. Stari zavjet i Novi zavjet sadrže tekstove u kojima Bog govori s čovjekom. Primjeri Noe, Abrahama, Mojsija, Davida, Marije, Josipa i apostola dokazuju kako Bog ima svoje želje, a ispunjenje tih želja je čovjekova misija na zemlji koja vodi uspjehu.

Ostaje pomalo nejasno kako se to može čuti glas u nutrini srca koji nas usmjerava u životu. Postoji li u Svetom pismu neka molitvena smjernica kako moliti i čuti Božji glas? Trebali bi učiti od Isusa kako se moli i osluškuje. Isus nije imao svoj dom niti svoju sobu tijekom trogodišnjeg javnog djelovanja: „Sin Čovječji nema gdje da nasloni glavu“ (Mt 8, 20), zato je često odlazio na samotna mjesta kako bi u tišini prirode razgovarao s Ocem: „ode odande lađicom prema pustom mjestu, nasamo“ (Mt 14, 13).

Isus nam daje prema svom primjeru uputu kako se pripremiti za molitvu osluškivanja: „Kad se ti hoćeš moliti, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i moli svog Oca u tajnosti! Tvoj Otac koji vidi u tajnosti, platit će ti.“ (Mt 6, 6). Prema tome, postoje smjernice kako se pripremiti za molitvu osluškivanja koja je meditativna i kontemplativna.

Priprema za molitvu osluškivanja ima pet aktivnosti koje prethode molitvi:

1. Želja vjernika da čuje Božji glas – „Kad se ti hoćeš moliti“.
2. Posebno mjesto za molitvu – „uđi u svoju sobu“.
3. Neometanost i mir „zatvori vrata“.
4. Intiman odnos s Bogom – „i moli svog Oca u tajnosti“.
5. Povjerenje u Boga – „Tvoj Otac koji vidi u tajnosti, platit će ti“.

Želja ili htijenje da se čuje Božja volja je prvi korak. Riječ je o osobnom opredjeljenju. Želja stanuje u srcu i motivira na aktivnost. Ona je čovjekov unutarnji stav. Htjeti čuti Božju volju je poštivanje zapovijedi: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!“ (Mt 22, 37). U svijetu postoje dvije skupine kršćana s obzirom na njihov odnos prema Isusu. Prvi, koji su upoznali živog Isusa u konkretnim okolnostima života i drugi, koji su čitali ili slušali o Isusu koji je nekad živio na zemlji.

Kršćani koji su upoznali Isusa imaju čežnju izvršiti njegovu volju i slušati njegov glas: „Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom“ (Iv 10, 27). Kršćani koji su samo učili o Isusu nemaju iskustvo živog Boga u svom životu i njihov je mentalni model donošenja odluka čisto racionalan, često pod utjecajem straha i rijetko duhovan. Kada njima Isus govori, oni ne slušaju: „Rekoh vam, a ipak vi ne vjerujete“ (Iv 10, 25). Bog je pravedan i objavio se svima, velikima i malima, učenima i neukima. Boga se upoznaje srcem, a bez vruće čežnje nije ga moguće upoznati.

Kako postoje dvije skupine kršćana s obzirom na odnos prema Isusu, postoje i dvije vrste motivacije za molitvom. Osim želje koja je plod ljubavi, motivira i obveza koja je plod straha. Motivacija iz obveze je protivna osjećajima. Primjerice, neki čovjek protivno želji ima obvezu svaki dan ići na posao kojeg ne voli. Premda ne voli i ne želi, ipak ide, motiviran je strahom, jer se boji da bi promjena donijela manju plaću. Nažalost, slično je i u duhovnom životu. Mnogi kršćani su motivirani nekom vrstom obveze prema Bogu, a temeljni motiv nije ljubav, već strah da će ih Bog kazniti ako se ne mole ili ako ne ispunjavaju vjerske dužnosti.

Molitveni pristup Bogu sa osjećajem obveze, zbog straha, bez osjećaja zahvalnosti, bez povjerenja i ljubavi prema Bogu, govori kakav bijedan stav o svom Stvoritelju imaju mnogi ljudi. Isus je oštro osuđivao farizeje koji su postili i molili iz obveze, a ne sa željom srca. Prozvao je takve vjernike licemjerima koji prilagođavaju vjeru svojim interesima. Nije li Juda htio iskoristiti Isusa za svoju karijeru i ideje, a molio se zajedno sa Isusom i apostolima tri godine! Ukoliko čovjek nema želju služiti Bogu na način da se prilagođava Božjoj volji, ne može čuti Božji glas. Jednako je sa svim područjima ljudskog stvaralaštva, tako i sa poduzetništvom.

Bog nam želi umnožiti talente da u radosti stvaramo sve veća djela na njegovo svjedočanstvo, a ne da smo motivirani strahom od propasti. Motivacija iz želje i motivacija iz obveze dokazane su u znanosti kao dva izvora motivacije koju osoba može imati kada je riječ o svakodnevnom radu i poduzetništvu.[1] Prema tome, volju Božju može čuti i razumjeti samo poduzetnik ili menadžer koji je Boga stavio na prvo mjesto u svom životu i predao poslovni pothvat za širenje kraljevstva nebeskog na zemlji.

Posebno mjesto gdje može moliti Gospodina treba imati svaki kršćanin. Takvo mjesto može biti radna soba, spavaća soba, ili bilo koje drugo mjesto koje je primjereno molitvi. Kada je riječ o molitvama za posao, izvrsna odluka je da poduzetnici imaju neko mjesto u organizaciji gdje mogu moliti, pitati Gospodina i osluškivati. Isusovo duhovno ime je „Emanuel – Bog s nama“, što znači da je Bog prisutan kada mu se klanjamo u duhu: „Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini“ (Iv 4, 24).  

Ako smo srcem otvoreni čuti Božju riječ, Bog će biti s nama po Duhu Svetom koji tada u nama postaje aktivan, a mi proaktivni. Obavezna knjiga koja se mora naći u takvom prostoru je Biblija! Zašto? Čitava Biblija je smjernica vladarima i pojedincima, jednako i poduzetnicima i menadžerima kako vršiti volju Božju. Poduzetnik proživljava razne događaje čiji su narativi opisani u Svetom pismu. Primjerice, inspiracija za rješenje problema s nekim kupcem ili radnikom može se naći u knjizi mudrosti.

Zato je korisno imati Bibliju na mjestu svakodnevnog rada. Prvi su kršćani bacali kocke kako bi spoznali što Bog želi, a kršćani tijekom stoljeća spontano otvarali Sveto pismo i pronalazili na takav način odgovore za važna pitanja. Vjernik treba urediti svoje posebno mjesto za molitvu nabožnim predmetima onako kako osobno smatra primjerenim i dovoljnim. Takvo mjesto ne bi smjelo imati knjige, slike ili neke druge predmete koji su okultne naravi.

Okultizam spada u teški prijestup protiv prve Božje zapovijedi „Nemaj drugih Bogova uz mene“. Okultizam je zla praksa sa nesagledivim štetnim posljedicama za one koji se njime bave i za sve koji od takvih ljudi traže pomoć: „Jer, tko god takvo što čini, gadi se Bogu“ (Pnz 18, 12). Neki predmeti i knjige za koje se smatra da su načelno dobre, a pripadaju drugim religijama i duhovnosti, mogu biti potpuna blokada Božjoj milosti. „Zar ne znate da malo kvasca ukvasi sve tijesto?“ (1 Kor, 5, 6). Prijestup protiv prve zapovijedi se zove idolatrija. Svatko bi trebao istražiti što sve ima u svojoj kući ili poslovnim uredima.

Dokle god postoje okultni predmeti, knjige i slike iz područja horoskopa, reikija, yoge, bioenergije, transcedentalne meditacije, astrologije, numerologije, radioestezije, alkemije i drugih okultnih praksi, trajni blagoslovi za poduzeće i obitelj neće doći. Poduzetnici koji se bave takvim praksama ili naivno traže pomoć na krivim mjestima kod krivih ljudi ne mogu primiti puni blagoslov Božji. Štoviše, na kraju će vjerojatno doći strašne posljedice zbog kojih mogu stradati nedužni ljudi poput radnika u poduzeću ili članovi obitelji. Okultni narativ je uvijek takav da najprije krene dobro, neko vrijeme traje i u kratko vrijeme se sve uruši sa posljedicama na sve strane.

… nastavlja se.

[1] Usp. David WHETTEN – Kim CAMERON, Developing Management Skills, Prentice Hall, New Jersey, 2007, 331.