vladimirgrebenar 
Neometanost i mir su nužni preduvjeti da bismo čuli volju Božju. Isus je za molitveno ozračje tražio osamu, kako ljudi ne bi ometali njegov razgovor s Ocem. “A on se sklanjao na samotna mjesta da moli” (Lk 5,16). Božju riječ možemo čuti kada umirimo vanjsku i unutrašnju buku, odnosno kada smo na posebnom molitvenom mjestu koje je izolirano od utjecaja izvana i gdje pronalazimo neometanost i mir. Izvanjska bukaje prirodna, a stvaraju je ljudi i zvukovi iz naše okoline. Posebno mjesto za molitvu treba biti bez utjecaja telefona, mobitela i mogućnosti ometanja ljudi, kako bi spriječili utjecaje svijeta.
Poduzetnici i menadžeri vole tišinu, jer je previše buke u radnom danu. Međutim, neometanost od nemirnih utjecaja svijeta nije dovoljna kako bi smo spoznali volju Božju. Isus nam je ostavio neki drugi i nemjerljivo važniji mir od svjetovnog mira: „Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!“ (Iv 14, 27). Dakle, Isus nam daje unutrašnji mir koji je jači od nemira i strahova u nama.
Kako zadobiti takav dragocjeni mir? Prije svega, to je milost Božja koja se ne može zadobiti ljudskom mudrošću ili nekim psihološkim metodama. Riječ je o duhovnom miru kojeg Bog daje onima koji imaju veliku čežnju vršiti volju njegovu i koji tako čine. Poduzetnici i menadžeri koji žele vršiti volju Božju kroz poslovni pothvat zadobit će duhovan mir o kojem je Isus govorio, ali najprije moraju ostati prokušani u vjeri. Unutrašnja buka je nemir u nama kojeg može svladati samo Isusov mir. Postoje različiti izvori nemira u nama. Za poslovno odlučivanje važno je prepoznati pet izvora utjecaja koji stvaraju nemire u nama kako bi ih znali spriječiti i ostati u miru.
Prvi i najčešći izvor nemira su naši grijesi i utjecaj zloga preko naših grijeha. Grijeh nas vodi u takvo stanje duha u kojem gubimo Isusov mir, ili ga ne možemo pronaći. Zbog grijeha ne možemo osluškivati i vršiti volju Božju. Grijeh, što je veći, ima razornije posljedice na relacije s dionicima i kreativnost.
Čovjek ne može biti poduzetnički kreativan pod utjecajem teških grijeha koliko bi mogao biti bez grijeha, jer grijeh donosi strahove. Bog je milosrdan i prašta nam, poziva nas na promjenu smjera u životu: „nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi!“ (Ez 33, 11). Nemir koji je posljedica naših grijeha, ne može se smiriti vanjskom tišinom, već se smiruje kroz sakrament ispovijedi i pomirenja. Kršćanin koji želi čuti Božju riječ ne smije imati smrtnih ili teških grijeha, ako želi vršiti volju Božju.
Drugi izvor nemira su okolnosti svakodnevnice koje imaju snažan utjecaj na naše unutarnje raspoloženje. Napetosti u obitelji ili na poslu, nepravde u društvu, ružne riječi i psovke koje slušamo dok ih drugi izgovaraju, boravak u prostoru u kojem postoje okultni predmeti i njihov utjecaj, lažne i histerične vijesti preko medija, i mnogi drugi vanjski podražaji mogu nas držati konstantno napetima. Zli duh nas napastuje preko situacija i nekih ljudi na razne načine. Djeluje superiornom inteligencijom kako bi nas konstantno držao nemirnima i u strahu, a svoju prisutnost učinio neprimjetnom.
Njegov je cilj ljude uznemiravati i strašiti, kako ne bi bili u stanju čuti Božju riječ. Zato se često puta na radnim mjestima gdje rade kršćani događaju napadi, osude, klevete, spletke i zastrašivanja. Isus je upravo takve situacije opisao kao očekivane i rekao: „Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu lažno pripisivali svaku vrstu opačine!“ (Mt 5, 11). Prema tome, kada god smo u nemiru, jer nas drugi lažno napadaju i progone, trebamo imati (po)vjere(nje) u Isusa da nam slijedi nagrada zbog toga, zato treba moliti da se vrati Isusov mir. „Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje, izbavi ga iz svih tjeskoba… Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin: blago čovjeku koji se njemu utječe!“ (Ps 34, 7 – 8).
Treći izvor nemira je duhovna suhoća ili osjećaj opiranja molitvi koju nam daje Bog kako bi nas iskušao jesmo li i dalje vjerni kada privremeno nestane osjećaj njegove blizine. Također, opiranje u molitvi može biti upozorenje da činimo nešto što nije njemu po volji, premda ne činimo grijeh. Primjerice, Bog želi da sklopimo posao s nekim dionikom kojeg nam šalje na poslovni put, a naša je volja da nastavimo tražiti druge ponude i niže cijene na tržištu. Četvrti izvor nemira je zavist, ljubomora, zle riječi, zle želje, i okultizam nama bliskih ljudi poput nekih članova rodbine, lažnih prijatelja i nekih zaposlenika. Kompromisi i ljudski obziri sa ljudima iz naše bliže okoline koji imaju negativne osjećaje nosi trajne nemire i probleme u privatnom i poslovnom životu. Uspješni ljudi ne bi trebali dijeliti uspjeh sa ljudima koji imaju negativne osjećaje niti s njima uspostavljati čvrste odnose, bez obzira tko su ti ljudi.
Gospodin nas uči: „Zato budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi. Čuvajte se ljudi“ (Mt 10, 16). Peti izvor nemira je čisti utjecaj zloga duha bez posredovanja ljudi ili naših pogrešaka. „Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere!“ (1 Petr 5, 8).
Kada treba donijeti neku važnu odluku koja donosi pravednost u organizaciji i istinski proslavlja Boga djelima, zli duh se sam po sebi opire, jer gubi utjecaj na ljude i organizaciju. Primjerice, kada treba donijeti pravedne procedure rada koje će nagraditi vrijedne, odgovorne i kreativne zaposlenike, a smanjiti utjecaj lijenih i reaktivnih zaposlenika i razotkriti nepravde, događa se prava duhovna bitka u kojoj zli duh često puta izravno napada osobu koja vodi takav projekt i čini je nemirnom. „Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezati spone jarmene, puštati na slobodu potlačene“ (Iz 58, 6).
Intiman odnos s Bogom trebao bi imati svaki kršćanin, jer je Bog sebe u Sinu objavio kao „Emanuel – Bog s nama“ i izlio u nas svoga Duha Svetoga. Bog nam daje Sina i otajstva Isusovog života kako bi s njim živjeli, surađivali i ispunili volju Oca nebeskoga. Bog je s nama po otajstvima Isusovog života. Kada razmatramo otajstva Isusovog života iz Svetog pisma i primjenjujemo ih na svoj život, sakramenti koje smo primili kao kršćani postaju aktivni u nama, a mi proaktivni. Intiman odnos s Bogom ima osoba koja živi prema Božjim zakonima i svakodnevno moli. Kršćani koji su aktivni u molitvi imaju iskustvo Boga u svom životu.
Što je više molitve, sve su veći plodovi i osjećaj Božje blizine. Molitvena aktivnost vodi takvim iskustvima životnih događanja u kojima Bog na izvanredan način uređuje neke situacije i odnose s ljudima. Ljudi koji nemaju nikakav molitveni odnos niti iskustvo molitve, kada trebaju donijeti važne odluke razmišljaju čisto racionalno i uvijek pod utjecajem straha da će izgubiti nešto što su stekli. Poduzetnici koji imaju molitveno iskustvo i iskustva poslovnih odlučivanja gdje je Bog intervenirao, razvijaju sve intenzivniji i intimniji molitveni odnos s Bogom.
Oni upoznaju Božju narav iz dana u dan i spoznaju kako u Bogu imaju najboljeg savjetnika za svoje poslovne odluke. Imati intiman odnos s Bogom znači da u složenim situacijama i pred velikim i malim odlukama želim najprije pitati svoga Gospodina što on o tome misli. Bog želi da mu se toliko približimo da postanemo prijatelji: „Nazvao sam vas prijateljima, jer vam saopćih sve što sam čuo od Oca“ (Iv 15, 15). Prijateljima se vjeruje!
Povjerenja u Boga je povjerenje u najboljeg prijatelja. Niti jedan naš prijatelj, čak niti najbolji ne bi išao na sud za nas kad bi smo pogriješili da umjesto nas preuzme presudu i odsluži kaznu. Isus je upravo to učinio! Otkupio nas je dok mi o njemu ništa nismo znali. On želi da njegova žrtva za svakog od nas osobno, ne bude uzaludna, već da mu se približimo i vjerujemo da nam je najbolji životni izbor imati njega za prijatelja. Isus je nenametljiv. Neće djelovati u našem životu ako mi mislimo da nam on ne treba ili da je on daleka prošlost. Isus poštuje našu volju.
Kada dođemo pred lice Božje, na posljednji sud, nećemo moći reći niti jednu riječ protiv Isusa da je on odgovoran za naše probleme. Naš je izbor želimo li stvarati vlastitu karijeru i podizati privatne i poslovne pothvate s Isusom ili bez Isusa. Mnogi koji to čine bez Isusa puni su gnjeva na političare, zaposlenike, članove obitelji, prijatelje i koga sve ne, a trebali bi razmisliti tko im je najbolji prijatelj u životu i kome vjeruju. Kršćanine, kome više vjeruješ u svom životu? Medijima i svijetu pod utjecajem zla koji odbacuje Božje zakone, ili Duhu Svetom koji progovara u tvojoj osobnoj molitvi s Bogom? „A kad dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu“ (Iv 16, 13).
Povjerenje u Boga je poput povjerenja malenog djeteta u svoga oca ili majku, premda sve ne razumije, vjeruje roditelju, jer ga grije ljubav očevog i majčinog srca. Povjerenje u Boga znači slušati što uči Crkva, Sveto pismo i što primamo u osobnoj molitvi. Povjerenje u Boga znači spremnost donijeti odluku koja je njegova volja za moj život. Povjerenje u Boga znači ne ustrajati u traženju svih pojašnjenja „kako će to biti“, zato što želim otkloniti sve nejasnoće prije nego li odlučim.
Povjerenje u Boga znači spremnost biti strpljiv i ustrajan u izvršavanju njegove volje čak i kada neko vrijeme nema rezultata kojem se nadam. „Blago onom sluzi koga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako čini. Zaista kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.“ (Mt 24, 46 – 47).