vladimirgrebenar 
Proroštvo je treća vokalna karizma koju kao milost primaju oni koji su srcem snažno otvoreni vršiti volju Božju. Proroštvo je govor u Božje ime, a proroci su osobe koje govore u Božje ime. Proroštvo je dokaz da Bog govori i izgrađuje one koji ga ljube, a riječ je o porukama najčešće usmjerenim na izgradnju zajednice vjernika. Osoba s ovim darom ima odgovornost te poruke prenositi zajednici vjernika. Osim toga, Gospodin po ovoj karizmi može dati izravno poruku za život osobe koja prorokuje ili za život druge osobe za koju moli osoba sa ovim darom.
Primjerice, kada je veliki kralj David naumio sam od sebe da u Jeruzalemu podigne veliki hram Bogu, upitao je proroka Natana što on misli o tom pothvatu, jer je bio prorok. Natan je vodeći se razumom bez osluškivanja volje Božje odgovorio Davidu: „Idi i čini sve što ti je u srcu, jer je Jahve s tobom“ (2 Sam 7, 3). Međutim, još iste noći Natan je primio opomenu od Gospodina da se vrati i prenese kralju Davidu da to nije volja Božja. Proroci i proroštvo su zauzimali jako važno mjesto u starozavjetno vrijeme, ali jednako važnu ulogu zauzimaju i u vremenu Crkve. Oni su za vjernike primjer života u vjeri, a za one koji nisu upoznali ljubav Božju proroci su često puta poziv na obraćenje, nažalost mnogima od njih neprijatelji, jer ih svojim životom, djelima i riječima opominju na promjenu života.
Prorokovati znači biti jako blizu Bogu i čuti unutarnjim osjetilom srca Gospodinove riječi. Koliko je velika važnost proroštva za život u vjeri spoznajemo već u počecima Biblije kada Jošua moli Mojsija da ušutka dvojicu Izraelaca u taboru koji su prorokovali, jer je Jošua mislio da tako veliki dar ne treba pripadati običnim ljudima, već samo od Boga odabranim pojedincima. Mojsijev odgovor je slika onoga što je poslanje Crkve i univerzalni poziv kršćanima: „Mojsije mu odgovori: ‘Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga Duha!“ (Br 11, 29).
U Starom zavjetu čitamo kako je Bog pozivao pojedince za proroke, a oni se tom pozivu nisu mogli oprijeti, jer ih je sila Duha vodila da govore narodu: „Dođe mi riječ Jahvina: ‘Prije nego te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te. A ja rekoh: ‘Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.’ A Jahve mi odvrati: Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti“ (Jer 1, 4 – 7).
Kada je riječ o proročkom govoru on može biti usmjeren u najmanje tri smjera: a) pretkazanje, b) poziv i c) proklamacija. Mnogi ljudi misle da je proroštvo isključivo pretkazanje, odnosno nagovještaj budućih događaja koji će uslijediti. Međutim, to nije sasvim točno, premda su mnoga biblijska proroštva pretkazanja onoga što će uslijediti u svoje vrijeme, poput pretkazanja proroka Jone koji je opomenuo stanovnike poganskog grada Ninive što slijedi ako se ne obrate od zla prema dobru: „Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: ‘Još četrdeset dana hoda i Niniva će biti razorena’“ (Jona 3, 4).
Neki su starozavjetni proroci pretkazivali dolazak Mesije u budućnosti na način kako se to uistinu i dogodilo nekoliko stoljeća poslije, poput proroka Izaije: „Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu se ime Emanuel“ (Iz 7, 14). Proroštvo je često puta poziv upućen pojedincu da čini konkretne radnje za Gospodina ili da ide u određenom smjeru u životu, poput poziva proroku Iliji: „Jahve mu reče: ‘Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja Aramskog’“ (1 Kr 19, 15). Proroštvo može biti proklamacija pozitivnog događaja koji će se zbiti ako pojedinac ili zajednica vjernika do kraja izvrši volju Božju, jer je Bog obećao blagoslovljen ishod: „Svi ovi blagoslovi sići će na te i stići će te ako budeš slušao glas Jahve, Boga svoga“ (Pnz 28, 2).
U Novom zavjetu proroci i proroštvo dobivaju još veće značenje u odnosu na Stari zavjet. Silazak Duha na Pedesetnicu i rođenje Crkve podrazumijevaju da se ovaj veliki dar razlio u srca mnogih vjernika, a ne samo malog broja odabranih. Tako se Mojsijev uzdah „kad bi sav narod postao prorok“ i Davidova želja da „Bog prebiva u hramu“ po vjeri u Isusa ostvaruju, jer su kršćani pozvani biti proroci i hramovi Duha Svetoga te govoriti u Božje ime. Uistinu, i danas se može uskliknuti „kad bi čitava Crkva postala prorok“, jer se ovo ostvarenje još događa i nije dovršeno zbog mlake vjere i racionalizma koji se uvukao u poslanje koje se zove evangelizacija.
Proroštvo nije racionaliziranje, filozofiranje i dokazivanje vjere u Isusa logičkim metodama i znanstvenim radovima, premda i to može biti katkada korisno da bi se vjera učvrstila argumentima. Proroštvo je sila Božja koja kida lance i okove srca, zablude svijesti i tamu podsvijesti te na vidjelo iznosi duboko skrivenu istinu o zalutalom čovjeku: „ako svi prorokuju a uđe kakav nevjernik ili neupućeni, svi ga opominju, svi ga ispituju i prosuđuju; otkrivaju se tajne njegova srca. I tako, past će ničice, pokloniti se Bogu i priznati da je doista Bog među vama“ (1 Kor 14, 24 – 25).
Kada smo zadnji puta vidjeli neku zajednicu kršćana da ovako moli i da se nevjernici u njihovoj prisutnosti obraćaju na Gospodina? Proroci u današnje vrijeme su kao i u prvo vrijeme Crkve osobe koje Duh Sveti nadahnjuje da govorom izgrađuju druge ljude: „Naprotiv, onaj koji prorokuje, govori ljudima: uzdiže ih, opominje i tješi. Onaj koji govori tuđim jezikom izgrađuje sam sebe, dok onaj koji prorokuje izgrađuje Crkvu“ (1 Kor 14, 3 – 4). Proroštvo je veoma važna karizma za osobe koje imaju neku vrstu društvene odgovornosti u Crkvi, politici, znanosti i poduzetništvu. Proroštvo je za svetog Pavla najvažnija karizma: „Vruće čeznite za duhovnim darovima, posebno za prorokovanjem!“ (1 Kor 14, 1).
Proroštvo je snažno razumijevanje volje Božje i karizma istančanog unutarnjeg osjećaja što Bog želi u konkretnim okolnostima života. Ova je karizma iznimno važna Božja pomoć u pokretanju inicijativa za kraljevstvo nebesko. Takve inicijative su i pokretanje poslovnih pothvata koje Bog želi pa proročka riječ treba zauzimati ključno mjesto u odluci na tu životnu avanturu. Iznimno je važna molitva za milost proroštva kako bi osoba koja moli spoznala je li poslovni pothvat volja Božja, jer ako jest zasigurno će donijeti veliki rezultat.
Bog upravo takav ishod obećava kada se inicijative pokreću njegovom voljom: „tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah“ (Iz 55, 11). Nekada se čovjek s tom namjerom obraća Bogu, a nekada Bog iznenadi čovjeka pozivom na inicijativu. Jedan takav primjer je proroštvo Jeremiji, koji nije primao samo poruke opomene za Židove na obraćenje, već usred najtežih okolnosti za njega i narod primao je i poruke nade u novo doba i što da čini u pogledu budućeg posla.
Obzirom da je javno i hrabro prorokovao da će zbog nevjere kralja i naroda grad Jeruzalem pasti u opsadi babilonskog kralja Nabukodonozora i da će Izraelci otići u sužanjstvo, a kralj Sidkija i njegova obitelj završiti u ropstvu, pao je u nemilost kraljevske vlasti. Jeremija je bio zatočen u tamničkom dvorištu kralja Sidkije u Jeruzalemu za vrijeme opsade Jeruzalema.
Tijekom zatočeništva jedan dan mu je došla proročka riječ u molitvi: „Dođe mi riječ Jahvina: ‘Uskoro će doći k tebi Hanamel, sin tvoga strica Šaluma, da ti kaže: Kupi njivu moju u Anatotu; ti imaš rodbinsko pravo da je kupiš!’ Kako je Jahve navijestio, k meni dođe moj stričević Hanamel u tamničko dvorište i reče mi: ‘De kupi njivu moju u Anatotu, jer ti imaš pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupiš! Kupi je!’ I tada spoznah da to bijaše riječ Jahvina“ (Jer 32, 6 – 8).
Jeremija je poslušao Gospodina i kupio zemlju u Anatotu u vrijeme prije pada Jeruzalema, dok je silna vojska babilonska opsjedala grad i dok su se sjene smrti nadvile nad kralja i narod. Jeremija potom prima dvije poruke nade od Gospodina koje se odnose na poslovne aktivnosti: „Još će se u ovoj zemlji kupovati i kuće i njive i vinogradi“ (Jer 32, 15). I drugi puta: „Na ovome mjestu koje je sada pusto, bez čovjeka i bez živinčeta, i u svim gradovima opet će biti pašnjaci za pastire što odmaraju stada svoja“ (Jer 33, 12). Kada je Jeruzalem pao pod opsadom babilonske vojske, po zapovijedi kralja Nabukodonozora Jeremija je dobio punu slobodu i nije završio u ropstvu sa većinom naroda i kraljem Sidkijom, već je ostao u Izraelu sa malenim ostatkom naroda.
Jeremijino poslovno proroštvo bilo je inspiracija hrvatskom poduzetniku Marijanu Bušiću koji je 2009. godine na Ekonomskom fakultetu u Osijeku pred studentima poduzetništva svjedočio kako je 1991. godine kupio strojeve i pokrenuo poslovni pothvat danas svjetski poznatog brenda kravata Croata, dok se u tim trenucima s istoka osamdeset kilometara duga kolona teškog naoružanja kretala u opsadu Republike Hrvatske. Svjedočenje ovog poduzetnika za Gospodina i inspiracija Jeremijinom poslovnom pričom bili su snažan poticaj da desetak godina nakon toga i autor ovog članka uspješno pokrene svoj poslovni pothvat i svjedoči riječju i djelom: „Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja“ (Heb 4, 12).