vladimirgrebenar 
Razlikovanje duhova je karizma Duha Svetoga darovana vjerniku kako bi mogao prepoznati iz kojeg izvora duhovnosti dolazi neki govor, poticaj ili razmišljanje. Ova je karizma poput duhovnog filtera koji ima svrhu propustiti Božje poticaje za koje treba dalje nastaviti moliti Gospodina za prosvjetljenje, a odbaciti poticaje koje dolaze od zloga ili ljudi, jer: „Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji“ (Ps 127, 1).
Karizma razlikovanja duhova je iznimno važna za ljude koji imaju pozicijski autoritet i upravljaju nekom društvenom organizacijom te donose odluke koje imaju utjecaj na živote drugih ljudi. Odgovorna radna mjesta, pozicije i službe poput politike, poduzetništva i svećeništva nose pred Bogom veću razinu odgovornosti: „Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti“ (Lk 12, 48).
Karizma razlikovanja duhova treba biti važna svim vjernicima koji žele izvršiti volju Božju, jer je razlikovanje duhova molitvena aktivnost koja ide istovremeno sa osluškivanjem Božje riječi u srcu, a prethodi donošenju odluka za Gospodina. S jedne strane razlučivanjem se odbacuju zla nadahnuća, a s druge strane razlučivanjem se prihvaćaju Božji poticaji kako bi s vremenom Duh Sveti darovao milost prosvjetljenja i razumijevanja što vjernik treba činiti. Nažalost, često čujemo kako se ljudi žale na probleme koji se odnose na važna područja njihova života poput posla, zdravlja, obitelji, školovanja, financija i sl.
Takvi problemi su bremena koja otežavaju život, a često se izjednačavaju s križem Gospodinovim. Ipak, nisu sva trpljenja u našem životu Božji križevi. Mnogi ljudi trpe u životu neke teške okolnosti zbog vlastitih padova, a skloni su izvor tog trpljenja tražiti u volji Božjoj. Takvim se tumačenjem stvara potpuno iskrivljena slika o Bogu, jer mnoge posljedice vlastitih grijeha mnogi ljudi smatraju križevima koji su došli od Boga. Mnogi smatraju kako je Božja volja da mi trpimo razne nepravde, bolesti, neimaštine i druga zla radi razloga koji nam ne trebaju biti jasni.
Privid da Bog za nas želi trpljenje bez smisla dolazi od neprijatelja Božjeg koji varkom želi Boga prikazati kao izvor besmisla. Kada god donesemo odluku koja nije Bogu po volji i provedemo takvu odluku ishod će za nas biti novi dugotrajan teret. Kada donesemo odluku koja je po volji Bogu najčešće nam se takva odluka čini kao izbor težeg puta, no s vremenom spoznajemo koliko je važno vršiti volju Gospodinovu. Božje su odluke samo u početku teže, ali životu daju puni smisao pa svaki napor za Gospodina postaje s vremenom lakši i donosi život u blagoslovu: „Blago svakome koji se Jahve boji, koji po njegovim hodi stazama! Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti“ (Ps 128, 1 – 2).
Postoje tri izvora duhovnosti koja nadahnjuju naše odluke: a) Božji poticaji, b) čovjekovi poticaji i c) poticaji neprijatelja Božjega. Prema tome, postoje i tri vrste križeva koje ljudi nose: a) Isusov, b) vlastiti i c) neprijateljev. Razlučivanje izvora poticaja i izbora križeva posebno su važni u poduzetništvu. Isusov križ daje poduzetniku puni smisao, radost i blagoslov na svim područjima stvaranja i života: „jaram je moj sladak, a moje je breme lako“ (Mt 11, 30).
Isusov križ nosimo kada idemo težim putem i kada se suočavamo sa izazovima koji pred nama stoje pouzdajući se u Boga, a to je osobna i profesionalna izgradnja i stvaranje na korist drugima.
Obzirom da je Isus na križu uzdignut prema nebu, to znači da će svi koji nasljeduju Gospodina izborom težih odluka biti uzdignuti iznad prosječnosti života i blagoslovljeni s neba posebnim milostima.
Vlastite križeve nose poduzetnici koji biraju lakše smjerove stvaranja, jer izbjegavaju osobnu i profesionalnu izgradnju i ne pouzdaju se u Boga, već u nekog od zaposlenika, možda pomoć političkih vlasti ili pojedinaca sa jakim utjecajem u politici i gospodarstvu. Oni koji u poslu nose vlastite križeve često su puni nezadovoljstva prema zaposlenicima, Crkvi, politici i drugim ljudima, ali sebe u pravilu ne smatraju odgovornima za probleme koji su ih snašli. Još je teža situacija kada se želi stvarati surađujući sa neprijateljem Božjim kroz okultne prakse, čitajući okultne knjige i tražeći pomoć iz takvih izvora.
Poduzetnici koji su pristali na suradnju s neprijateljem Božjim trebali bi se odmah odreći toga zla žele li spasiti svoj život, obitelj i tvrtku. Posljedice takvih teških prekršaja protiv Božjeg zakona su u pravilu potpuni slom poduzeća, obiteljski brodolomi i teške bolesti, a sve u vrijeme kada neprijatelju najviše odgovara kako bi ostao neprimijećen, obzirom da on ima potpunu kontrolu nad onima koji su mu (ne)djelima predali svoj život. Zli duh ne želi da se njegov utjecaj razluči, jer ako bi osoba nad kojom dominira prepoznala njegov utjecaj, ona je već na putu da ga se oslobodi.
Zato neprijatelj čini sve da se racionalnim pristupom ne mogu prepoznati njegovi utjecaji kako u njega ne bi sumnjali. Zli duh je strpljiv kada provodi svoj pakleni plan uništenja čovjeka, jer je on od svog pada na zemlji već tisućama godina, a čovjek živi tek nekoliko desetljeća i ne može mu se oprijeti vlastitom inteligencijom, voljom ili iskustvom bez pomoći Božje. Zli duh uklanja dokaze prisutnosti tako da se svaki govor o njemu kao izvoru problema čini besmislen.
Naprotiv, svaki koji se smatra kršćaninom ako nije u svom životu imao svjesno iskustvo izravne borbe sa napastima neprijatelja i samim neprijateljem zapravo je poput uspavane ljepotice koju je demon eutanazirao: „Zato se veli: ‘Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih, i Krist će ti svijetliti“ (Ef 5, 14). Bog nam daje duhovno oružje za borbu protiv zlih sila, a to su sakramenti i karizme. Pakleni i naizgled skriven utjecaj razlučuje se karizmom razlikovanja duhova koja se ne stječe obrazovanjem, već je milost koja se prima nakon mnogo duhovnog iskustva razlučivanja i za koju treba moliti!
Nažalost, mnogi učeni teolozi kada govore o razlučivanju duhova tumače ovu karizmu racionalno, a za kriterij razlučivanja uzimaju isključivo pitanje je li nešto protivno Dekalogu. Razlučivanje duhova ne može se tumačiti bez govora o Duhu Svetom i oslanjajući se samo na racionalno promišljanje.
Razlikovati duhove je jednostavno kada je riječ o poticajima koji se izravno protive Dekalogu i čovjeka vode u grijeh, jer svaki takav poticaj sigurno nije Gospodinov. Međutim, pravi je izazov razlučiti duhovan izvor nekog poticaja koji na prvi pogled nije protiv Dekaloga i u početku se čini dobar. Zli duh ne napada one koji su jaki u vjeri poticajima koji se protive Dekalogu, jer zna da je tu izgubio bitku. Njegovi su napadi poticajima koji se u početku čine dobri, a krajnji im je cilj pakleno destruktivan.
Primjerice, poduzetnik razmatra mogućnost plasiranja proizvoda na potpuno novo tržište što bi kao pozitivan rezultat moglo imati veću prodaju, bolju učinkovitost, bolje radno okruženje te potencijal za rast plaća zaposlenika. Takva poslovna odluka zahtjeva vrijeme, novac i povećan radni napor u poslu. Ideja se u početku čini dobra i nije protivna Dekalogu, no konačan ishod nije poznat. Rezultat može biti i poslovni promašaj što će za posljedicu imati smanjenu učinkovitost, demotivaciju zaposlenika i moguće otkaze radnicima, a vlasnik bi doživio povećane stresove što bi donijelo nemire u njegovu obitelj.
Nastavlja se…