Kako razlučiti iz kojeg duhovnog izvora dolazi poticaj? Racionalno razmatrajući o prethodno opisanom događaju (u kojem poduzetnik razmišlja o proširenju opsega posla) poticaj može doći iz sva tri izvora: a) Bog – Gospodin želi proslaviti sebe kroz veće zadovoljstvo kupaca i povećanje plaća radnicima, b) čovjek – želja poduzetnika ili člana njegove obitelji za karijerom, statusom ili nekim drugim osobnim ciljem i c) demon – neprijatelj planira zakomplicirati procese u tvrtki i usmjeriti tvrtku u nestanak, a obitelj poduzetnika u raskol.
Dakle, kada je riječ o poticajima koji se u početku ne protive Dekalogu oni mogu doći iz sva tri izvora, a racionalno promišljanje čovjeka koliko god imao ekspertize i iskustva nije dovoljno da bi razlučio izvor utjecaja. Ovakav izazov se ne može razlučiti niti na jedan racionalan način, jer racionalan um ne može uroniti u dubine emocija čovjeka niti može nadmisliti Božje naume. Bog delegira odgovornost i slobodu na čovjeka da razlučuje i donosi odluke uz pomoć Duha, jer stoji pisano: „Duh Sveti i mi odlučismo“ (Dj 15, 28).
Poticaji koji se u početku ne protive Dekalogu mogu se razlučiti samo molitvom osluškivanja kada dopustimo Duhu da nam govori u srce kroz neko određeno vrijeme koje je potrebno za razlučivanje. Kada možemo osluškivati Gospodina i kako se to čini? Potrebno je pitati Gospodina tijekom svete mise, desetak minuta po primanju Tijela Kristova, tijekom molitve krunice kada razmatramo otajstva Isusova života, tijekom razmatranja nekog teksta iz Svetog pisma, ili tijekom neke druge molitve kojom se obraćamo Bogu i svetima za posredovanje kod Boga.
Bog želi da mi razlučujemo i samostalno donosimo odluke za svoj život i zato želi govoriti svakom čovjeku za njegov život. Vrlo je korisno imati jakog duhovnika ili nekoga tko je vrlo iskusan u molitvi razlučivanja. Molitva razlučivanja nije racionalno promišljanje pa se treba klonuti svakog savjeta koji ide u smjeru tumačenja kojim smjerom treba ići u životu i koju odluku donijeti.
Najmanje inteligentan demon sedam puta je inteligentniji od najinteligentnijeg čovjeka. Đavao igra na kartu da ljudi traže odgovore isključivo racionalnim putem. Zato svako razlučivanje u pogledu odluka koje nisu protivne Dekalogu, a koje je utemeljeno samo na ljudskom intelektu nije dovoljno i nosi rizik pada. Uloga duhovnika ili duhovnog pratitelja nije da donosi odluku umjesto nas ili da sugerira koju odluku treba donijeti, već da prati naše molitveno iskustvo i u Duhu iznese mišljenje što se njemu čini kao pravi izbor u ključnim odlukama.
Vjernik mora znati da konačnu odluku potvrđuje Bog, a ne čovjek. Zato treba preuzeti odgovornost za svoje odluke pred Bogom. Potpuno je pogrešno kada osoba savjetuje drugu osobu koju odluku treba donijeti, jer se Božja volja podređuje mišljenju onoga koji savjetuje. Nitko nema pravo niti autoritet nad životom drugog čovjeka donositi odluke iz područja koje pripadaju slobodnom stvaralaštvu pojedinca i ne protive se Dekalogu: „Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo!“ (Post 2, 16 – 17).
Nametati djeci koju će školu ili fakultet upisati, nametati drugima svoje mišljenje s predrasudama oko tema koje nisu vjerske istine, zabranjivati, ucjenjivati, moralizirati na pitanjima slobode čovjeka, prisiljavati, manipulirati duhovnim talentima i ponašanja slična tome su poigravanje sa „spoznajom dobra i zla“. Bog nam daje potpunu slobodu odlučivanja u pitanjima koja se izravno ne protive Dekalogu upravo zato da bi od Boga tražili njegovo mišljenje. Bog nije dopustio nikome da takvo što čini, jer je čovjek slobodan od svega osim da poštuje Božji Zakon i sluša Božju riječ!
Kako prepoznati Božji poticaj? Prije svega, potrebno je naglasiti da samo osoba u stanju sakramentalne milosti i čvrsta u molitvi i postu može razlučivati duhove. Kršćanima stoje na raspolaganju različite molitvene aktivnosti u kojima treba predati Bogu poticaje koje nam dolaze: redovita sveta misa nedjeljom i blagdanima i tijekom tjedna kroz što više dana, redovito dnevno čitanje i meditacija Svetog pisma, redovita dnevna molitva krunice ili čak ružarija krunice, česta molitve u jezicima, tumačenja jezika i proroštva i mnoge dr.
Kroz sve te molitvene aktivnosti vjernik može pitati Duha o izvoru nekog poticaja. Što je duže životno iskustvo razlučivanja jača je i ova karizma. Kada je riječ o poticajima koji se ne protive Dekalogu postoje tri ključna kriterija kako razlučiti Božji poticaj. Gospodinovi su poticaji takvi da kod ljudi koji rastu u vjeri stvaraju neku vrstu zbunjenosti: „Kako će to biti?“ (Lk 1, 34), donose mir u ponizno srce: „Evo službenice Gospodnje“, i zahtijevaju veliko povjerenje u Boga: „neka mi bude po riječi tvojoj“ (Lk 1, 38).
Bog nas tijekom života poziva na nekonvencionalna rješenja i radikalne odluke o promjeni životnog smjera, ali nas za takve promjene uvijek duže vremena priprema. Važnije odluke zahtijevaju duže vremena razlučivanja i Bog nikada ne poziva na radikalne promjene u kratko vrijeme.
Čovjek osjeti u srcu da će uskoro nastupiti promjena pa kad uslijedi Božji poziv to i dalje bude iznenađenje: „Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima“ (Am 3, 7).
Zato za velike poticaje i promjene nužno treba vremena da se razluče i spoznaju, a svakodnevne događaje i odluke čovjek lako razlučuje. Kršćanima koji vrše svoju volju i zovu Boga da blagoslovi njihove odluke ova karizma ne znači ništa, jer oni sebe vode misleći da služe Bogu. Naprotiv, onima koji uistinu žele izvršiti volju Božju ova je karizma poput svjetiljke u noći koja rasvjetljava Božje putove: „Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova i misli moje iznad vaših misli“ (Iz 55, 9).
Spoznaja je prema općenitoj definiciji proces stjecanja znanja, odnosno razumijevanja istine. Postoje dvije razine znanja: a) duhovno znanje i b) racionalno znanje. Često se danas govori o potrebi poduzetnika, menadžera i radnika za osobnom i profesionalnom izgradnjom. Duhovno znanje doprinosi osobnom rastu, a racionalnim znanjem izgrađujemo profesiju. Razumom stječemo znanje o obje stvarnosti, duhovnoj i racionalnoj, odnosno rastemo u osobnoj i profesionalnoj izgradnji.
Razum je s jedne strane dar Duha Svetoga kojim spoznajemo Istinu u vjeri, a s druge strane razum je sposobnost shvaćanja naše profesije o kojima učimo školovanjem. Pred čovjekom 21. stoljeća je izazov izgrađivati se u oba smjera, duhovnom i intelektualnom, kako bi mogao ostvariti istinski uspjeh u poslu koji se očituje u financijskom, materijalnom i obiteljskom blagoslovu. Suvremeni menadžment dokazuje kako su za takav uspjeh u poslu važne obje razine znanja, duhovno znanje koje se u literaturi naziva prešutnim ili skrivenim (vrijednosti, stavovi, uvjerenja i proživljena iskustva), i racionalno znanje koje naziva ekspertizom.
Mnoga znanstvena istraživanja tijekom zadnja tri desetljeća dokazuju kako su za poslovni uspjeh važniji etika i emocionalna inteligencija od visoke razine ekspertize. Drugim riječima, za uspjeh su važnije temeljne vrijednosti stvaranja i razumijevanje osjećaja drugih ljudi od ekspertize koja se odnosi na profesiju. Nažalost, neki su poduzetnici ili menadžeri intelektualni divovi i istovremeno duhovni patuljci, a ima i onih koji su jaki u duhovnosti, ali nemaju ekspertizu za posao kojim upravljaju. Neravnoteža osobne i profesionalne izgradnje čovjeka čini nezadovoljnim, štoviše nemirnim i tjeskobnim, jer se jedan dio njegove osobnosti ne ostvaruje. Treba imati na umu da je sam Gospodin prije javnog djelovanja bio profesionalni tesar!
Duhovna spoznaja kao karizma Duha je milosni dar onima koji nasljeduju Krista kako bi razumijevali duhovnu stvarnost i stjecali duhovno znanje. Dolazi na dva načina: a) riječ i b) razumijevanje. Duhovnom spoznajom razumijevamo duhovne stvarnosti kojih ne vidimo, ali znamo da postoje i utječu na naš život. Riječ spoznaje dolazi u Duhu kao Božji odgovor na naše nastojanje da razumijemo uzroke konkretne situacije.
Često je riječ spoznaje rješenje nekog zamršenog problema. Promišljanjem okolnosti života sa primljenom riječi spoznaje dolazi se do razumijevanja stvarnosti na jednoj većoj razini. Duhovna spoznaja se stječe molitvenim iskustvom. Razumijevanje duhovne stvarnosti nužno je za čovjekov istinski poslovni i životni uspjeh. Štoviše, to razumijevanje duhovne stvarnosti je važnije od profesije, a važno je oboje i ne smije se ništa zanemariti.
Vođen vjerom, a ne samo racionalnim pragmatičnim promišljanjem poduzetnik će moliti riječ spoznaje od Gospodina kako bi razumio konkretne poslovne i životne okolnosti koje proživljava, dobre ili loše, i to strpljivo iz dana u dan. Riječ spoznaje koju prima može razriješiti zamršenu situaciju u privatnom i poslovnom životu, ali i potaknuti na veću proaktivnost za Gospodina. Primjerice, neki poduzetnik primjećuje da tvrtka ulazi u probleme s padom prodaje svojih proizvoda nakon što je prethodno vrijeme prodaja bila učinkovita.
Racionalna spoznaja tog problema je da proizvod više nije dovoljno konkurentan cijenom i kvalitetom pa takvo promišljanje stvara strah od neizvjesnosti i mogućeg pada. Međutim, poduzetnik – vjernik u molitvi traži prosvjetljenje od Gospodina zašto se događa ta situacija i prima riječ spoznaje „novi početak“, a to donosi mir u srce i razumijevanje da Bog priprema promjenu i poziva na poslovnu aktivnost većeg stupnja stvaranja. Zato poduzetnik nastavlja ustrajno moliti Gospodina za blagoslov u pokretanju novih inicijativa. Riječju spoznaje se raste u iskustvu razumijevanja duhovne stvarnosti koja utječe stvarnost koju vidimo.
Veće iskustvo razumijevanja duhovne stvarnosti vodi karizmi mudrosti.[1]
[1] Članak je uz manje izmjene objavljen u: Veritas. Glasnik sv. Antuna Padovanskog. Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Zagreb. Sveti Duh 31. Broj 1. Siječanj 2022. Str. 20.