Svaki veliki uspjeh polazi najprije od izvrsne ideje. Umijeće je onoga koji stvara da iz mnoštva kreativnih ideja izabere onu koja će na kraju postati njegovo djelo. Dobro djelo je svjedočanstvo da čovjekov duh kada je otvoren dobru može stvarati na blagoslov drugim ljudima. Produhovljeni ljudi mogu kreirati mnoge izvrsne ideje i imaju izbor kojoj da se najprije posvete. Jake osobnosti znaju da će za uspjeh morati dati više nego što će primiti i da ne smiju kalkulirati o naporu do uspjeha. Takvi ljudi primjerom potiču druge na promjene i biraju uvijek teže puteve.
Dobri ljudi dat će najbolji primjer svojim djelima i biti na pomoć u izgradnji drugih. Kreativni ljudi na odgovornim radnim mjestima uvijek se okružuju drugim kreativnim ljudima, svjesni da se talenti koje su primili i razvili najučinkovitije ostvaruju kada su sa sebi sličnim ljudima. Poduzetnici i menadžeri koji su jaki karakteri lako proziru neistine i manipulacije i imaju snažan osjećaj za pravednost.
Jaki poduzetnici i menadžeri su svjesni da poslovna organizacija i rezultati rada pripadaju svima prema pravilu „nejednake jednakosti“. Drugim riječima, svima koji su doprinijeli rezultatu pripada nagrada, ali nisu svi jednako zaslužni. Svi su iz perspektive mogućnosti i prilike jednaki, ali nisu svi isto zaslužni, jer su rezultati rada drugačiji od osobe do osobe. Obilježje jakih poslovnih organizacija, ali i prosperitetnih društava je mogućnost da najbolji pojedinci postanu izvrsni i da preuzmu odgovornost tamo gdje rade i stvaraju.
Svejedno je li riječ o poduzetništvu ili politici, uspjeh je moguć kada osobe s liderskim ponašanjem preuzmu odgovornost. Liderstvo podrazumijeva visoku izgradnju pojedinca u dvije ključne osobine, karakter i ekspertizu. Karakter se izgrađuje kroz vrijeme, težim odlukama protiv struje populizma i dodvoravanja svima, uvijek u najboljem interesu zajednice.
Ekspertiza se stječe s vremenom, strpljivim i upornim učenjem i radom. Važno obilježje u ponašanju jakih osobnosti je da su njihov govor i riječi pretežito pozitivni i da su zaokupljeni pitanjem kako stvarati superiorne proizvode, usluge i rješenja na korist drugima. Ova skupina ljudi teži cjeloživotnoj izgradnji i obrazovanju i na život gleda kao na prilike.
Sebični ljudi nisu kreativni i gledaju kako da više prime nego što mogu dati. Slabi karakteri puni su kritike i nezadovoljstva i biraju uvijek lakše puteve. Takvi stvaraju mediokritetske kriterije i nemaju što za pokazati, skrivaju svoje neznanje i traže način da ih drugi cijene koristeći se strahom ili manipulacijama, ovisno što im je na raspolaganju. Često teže tome da ih se sažaljeva kao žrtve nepravde oko njih.
Čovjek iz svog srca iznosi kroz govor ono čega je srce puno.
Lijenost i manjak dobra kod mnogih iskazuje se u govoru punom optužbi prema drugima, traženju krivnje i odgovornosti na sve strane samo nikad počevši od sebe.
Ljudi koji su strašljivci nemaju hrabrosti pogledati svoj život kritički i suočiti se sa istinom o sebi.
Njima je najlakše bolnu istinu o sebi liječiti negativnim riječima o drugima.
Takvi ljudi sebe žele vidjeti kao žrtve, a nepravdu prikazati toliko jakom da se ne može stvarati i ići kroz život, čemu su oni svjedoci, jer kao pravednici nisu uspjeli zbog tolike nepravde. Najčešće, u njihovim očima od sramote bi trebali umrijeti vrijedni, časni i odgovorni ljudi koji su išli protiv struje i izabrali teže životne puteve i vjerom i radom uspjeli stvoriti nešto zbog čega svi drugi imaju koristi.
Negativni ljudi (ne)djelima i ružnim govorom izravno optužuju Gospodina da sa žrtvom na križu nije riješio problem zla u svijetu i da je sve apsurdno u svijetu u kojem vlada zlo. Međutim, svi mi vidimo u drugima, i okolini najprije ono što je u nama samima. Kakvi smo mi takvim očima gledamo druge ljude i najprije zamjećujemo ono čega je naše srce puno. Promjena nepravde oko nas započinje najprije sa promjenama nas samih. Izbor okrivljavanja drugih + pasivnost = frustracije. Ova skupina ljudi teži cjeloživotnom nezadovoljstvu i na život gledaju kao na prijetnju.
Što je to s nemalim brojem pojedinaca iz našeg naroda da je toliko zapao u beznađe i da im govor obilježavaju tolika nezadovoljstva i optužbe, destrukcije i apsurdi? Bez dileme, postoji problem prekomjernog očekivanja da bi društvo i vlasti trebale razriješiti egzistencijalne probleme svojih građana, jer po mnogima vlast za to postoji. Međutim, ova socijalistička ideja da država treba razmišljati umjesto mene i o mojoj budućnosti je prošlost.
Nekada je bilo dovoljno završiti neku školu i socijalističko društvo bi odmah dalo radno mjesto mladoj osobi bez posebne odgovornosti. Društvo jednakih pojedinaca nije tražilo odgovornost za učinkovito stvaranje. Gospodarstva iza željezne zavjese su zbog toga zaostala za tržišnim gospodarstvima gotovo pola stoljeća razvoja. Nažalost, mnogi i danas razmišljaju na način je društvo dužno nekome po završenoj školi odmah dati posao i da je nepravda društva što se mladi nakon završetka škole ne mogu odmah zaposliti.
Međutim, vrlo malo mladih je spremno neko kratko vrijeme naporno i volonterski raditi da bi svladali potrebne vještine za posao i tako postali traženi. Isto tako, malo ih je spremno najprije početi od jednostavnijih poslova kako bi svladali vještine za zahtjevnija radna mjesta. Svaki uspješan poduzetnik naporno radi i započeo je od najjednostavnijih poslova i izgradio svoju tvrtku, nije kalkulirao uz naporan rad. Kada mlada osoba nije spremna početi od osnovnih aktivnosti i procesa kako je to činio vlasnik tvrtke šalje poruku da ne cijeni poslodavca, već precjenjuje svoju diplomu.
Mnogo mladih očekuje brz napredak, posao s malo odgovornosti i što bolju plaću, a ako to ne dobiju, zajedno sa roditeljima okrivljuju društvo. Na njihovu veliku žalost poduzetnici ne žele takve kadrove, jer u njima vide buduće tražitelje prava i mnoge probleme. Nikakvo čudo što mnogi s fakultetskim diplomama odlaze izvan naše domovine i rade poslove koje domicilno stanovništvo ne želi raditi.
Premda je ovo teška istina, dobra strana ove priče je što nakon ovih izleta mnogi dožive spoznaju kako su uz toliko truda i znoja sve to mogli i u svojoj domovini. Mnogi su se već i vratili i otvorili vlastite tvrtke i sada uspješno rade. Iseljavanju mlade populacije doprinose mnogi roditelji negativnim govorom protiv društva, politike i poslodavaca umjesto da ohrabre svoju djecu da se s vjerom nastave izgrađivati i učiti i da je to jedini put u bolju budućnost.
Neupitno, posljedice samoupravljanja su i danas velike i zato mnogi s takvim načinom razmišljanja ne vide prilike za stvaranje, već prijetnje i raspad svega. Njima se čini da se sve urušava, a zapravo se u njima urušava izgrađeni mentalni model razmišljanja o odgovornosti drugih prije bilo kakve osobne odgovornosti za vlastitu budućnost. Postoje dva različita pristupa kako se ponašaju radnici kada vide problem.
Prvi pristup, kreativni ljudi vide priliku da razriješe problem stvarajući nešto novo i da to stvoreno bude na korist drugima. Drugi pristup, negativni ljudi vide problem koji ih frustrira i zbog kojeg ne mogu biti kreativni. Prva skupina ljudi su u širem smislu istinski poduzetni, jer su poduzeli napor da iz problema kreiraju rješenje koje mogu ponuditi drugima.
Druga skupina ljudi nisu poduzetni i za njih će ova prva skupina morati više raditi i stvarati da bi čitavo društvo opstalo. Prva skupina ljudi razmišlja i govori pretežito pozitivno, a drugoj skupini ljudi su puna usta krivnje drugih. Prva i druga skupina ljudi su Y i X populacija radnika prema poznatoj X-Y teoriji radne psihologije. Istina je da su svi oni zaposleni, ali ne rade svi i ne stvaraju svi. Što treba činiti prva skupina ljudi?
Beskompromisno se boriti za pravdu i spriječiti da ljenčine, kukavice, lažljivci i smutljivci svih društvenih slojeva, struka i stranaka ne preuzmu glavnu riječ u društvu. Isus je rekao da su „sinovi svijeta mudriji od sinova svjetla u držanju prema svojoj vrsti“. Znanstveno je dokazano da ljudi koji su lijeni i manipulatori čine sve da zadrže svoje pozicije do krajnjih granica napora, jer su profesionalci u tom zanatu. Jedini način da ih se nadvlada je upornost vrijednih i dobrih ljudi uz ustrajnu molitvu, jer je to duhovna bitka.
Problem negativnog govora je duhovan problem, izvor je u duhovnosti i grijehu. Istina je da ukoliko gledamo nepravdu i ništa ne poduzimamo, pasivnošću i šutnjom podržavamo takvo stanje i nemamo se pravo žaliti da nemamo perspektive. Potrebno je poslati jasnu poruku da to nije moj izbor! U mom životu se mene pita i nitko nije jači od mene da bi mi oduzeo vjeru i nadu, niti je zlo jače od dobra da se ne može stvarati. Negativizam, destrukcija i optužbe su slobodan izbor.
Nasuprot tome, slobodan izbor je da već sada mogu napraviti nešto novo. Postoje dva puta: širok i prostran – naizgled lakši, i uzak i tijesan – naizgled teži. Čovjek koji bira teže izbore zapravo bira dobro, jer „jaram je moj sladak i breme je moje lako“ riječ je Gospodinova. „Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin, blago čovjeku koji se njemu utječe“ (Ps 34, 9).[1]
[1] Članak je uz manje izmjene objavljen u: Veritas. Glasnik sv. Antuna Padovanskog. Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Zagreb. Sveti Duh 31. Broj 3. Ožujak 2020. Str. 29.