Poduzetničko društvo

Kada sam prije desetak godina kao postdiplomski student slušao predavanja jednog vrlo poznatog sveučilišnog profesora iz Velike Britanije prvi puta sam čuo za pojam „poduzetničko društvo“. Zapamtio sam da je jedno od ključnih obilježja poduzetničkog društva da pojedinac preuzima odgovornost za vlastitu budućnost, odnosno da prije svega sam traži svoje mjesto pod suncem, a ne da za njegov uspjeh nužno brine društvo, tj. kako bi mi rekli država.

Razvijene zemlje poput SAD-a, vodeće zemlje Europske Unije i razvijene Azijske zemlje imaju u ekonomskoj politici i nacionalnoj strategiji implicitno ili eksplicitno navedene ciljeve izgradnje poduzetničkog društva. Trendovi učenja vrtićke i osnovnoškolske djece o poduzetništvu koji su kod nas u začecima u visokorazvijenim zemljama postoje već više desetljeća.

Nažalost, naše se društvo suočava sa dva negativna trenda koja imaju negativne posljedice za našu mladu državu. Prvi trend je iseljavanje stanovništva, a drugi trend je mortalitet. Našu je domovinu pogodio val iseljavanja radno sposobnog stanovništva iz kojeg pojedinci ostvarenje i blagostanje traže pod „tuđim“ suncem. Kada se slušaju medijska izvještavanja, razne emisije ove tematike ili saborska prepucavanja, čini se da se naše društvo nezaustavljivo raspada i da je uzrok svega isključivo u politici i političarima unazad dvadesetak godina.

Demografi traže uzroke u demografskoj politici, uglavnom se optužuju sadašnji i prijašnji premijeri i ministri, predsjednici i političari, traže se krivci na sve strane. Međutim, istina je kao po nekom običaju bitno drugačija od onoga što se površno nameće kao zaključak. Činjenice dokazuju da se trend iseljavanja progresivno povećavao s ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju od 2013. godine sve do 2017. godine, a nakon toga raste ali po manjoj stopi.

S druge strane, trend povratka iseljenika se povećava tako da je u 2018. godini prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku najmanja razlika između iseljavanja i povratka u RH, a iznosi oko 13 tisuća u korist iseljavanja. Sve se može i dalje vrlo negativno komentirati u kontekstu krivnje raznih politika od demokratskih promjena na ovamo, međutim vrlo slične trendove su zabilježile i sve druge bivše socijalističke zemlje prilikom ulaska u Europsku Uniju.

Primjerice, Poljsku koja je postala EU članicom 2004 i broji oko 38 milijuna stanovnika zadesio je trend odlazaka stanovništva u gotovo istim statističkim relacijama pa je trenutno oko 6 % iseljenih Poljaka izvan domovine, s tim da je od 2016. godine trend povratka veći od trenda iseljavanja. Dakle, čitav prostor istočnog bloka koji se priključio zajednici europskih država zabilježio je slične trendove depopulacije stanovništva.

Prema nekim grubim procjenama, iz svih bivših socijalističkih zemalja, a danas članica EU iselilo se do 10 % stanovništva, a vratilo se oko 5 % iseljenika. Republika Hrvatska zasigurno nije izuzetak i scenarij iseljavanja u RH već je viđen ranije u drugim zemljama.

Što su to stvarni uzroci migracija radno sposobnog stanovništva u našoj domovini, ali i u drugim bivšim komunističkim zemljama? Siguran sam u sljedeći odgovor: postkomunistička društva nisu dovoljno poduzetnička društva i značajan dio radne populacije i dalje očekuje da država rješava egzistencijalne probleme svojih građana. Posljedica toga je da se značajan dio populacije stanovništva ne snalazi u okolnostima tržišne ekonomije.

Nažalost, većina nas smo učeni da završimo škole i fakultete, ali nismo učeni o odgovornosti, kako rješavati probleme i prihvaćati izazove. Nismo mogli vidjeti u dovoljnoj mjeri poduzetničko ponašanje naših roditelja, susjeda, rođaka i dr., jer je svaki oblik poduzetništva kroz dvije generacije bio strogo zabranjen. Više od pola stoljeća živjeli smo u društvu koje je djeci nudilo primjere heroja NOB-a, a ne primjere kako se može uspjeti vlastitim radom.

Treća generacija ljudi od 2. svjetskog rata na ovamo, odnosno djeca koja su rođena ’80-ih i početkom ’90-ih godina pohađala su iste nastavne programe iz bivšeg sistema, a učili su ih ljudi čiji je način razmišljanja uglavnom formiran u bivšoj državi i kojima veći dio radne karijere pripadao tom vremenu.

Dakle, tri generacije ljudi formirani su u društvu koje je na silu pokušalo stvoriti društvo jednakih pojedinaca. S druge strane, zemlje u koje naši ljudi iseljavaju za boljim životom već duže od dva stoljeća izgrađuju u slobodi društvo jednakih prilika za sve. Sjećam se jako dobro kada je jedan profesor 2008. godine na jednom predavanju rekao da je poslovni pad i neuspjeh jedno od najdragocjenijih poslovnih iskustava nužnih za kasniji uspjeh i da smo mi studenti postdiplomci poduzetništva iz RH tu tvrdnju doživjeli s potpunim neshvaćanjem.

Danas je situacija bitno drugačija i ovakva tvrdnja više ne začuđuje. Događaju se pozitivne promjene iz dva razloga. Prvi, gotovo 30 godina slobodnog poduzetništva u RH potaknulo je stvaranje poduzetničkog društva jednakih prilika za sve koje se otima društvu jednakih pojedinaca. Drugi, mnogi mladi iseljenici iz RH vratili su se u domovinu i otvaraju mikro poduzeća nakon što su u poduzetničkom društvu izgradili drugačiji mentalni model razmišljanja.

Populacija društva nije homogena, već heterogena. Kada je čovjek na prvom mjestu Hrvat, a onda tek vjernik, odnosno kada više voli Hrvatsku od kraljevstva Nebeskog tada može biti jako razočaran, jer su trenutno takve okolnosti da naša zemaljska i vremenita domovina neće još barem dva desetljeća dosegnuti prosjek visokorazvijenih zemalja EU. Međutim, naš Gospodin nije obećao da će se stanovnicima kraljevstva Nebeskog na zemlji situacija popraviti kada društvo izađe iz krize i uđe u blagostanje.

Gospodin je obećao svakom pojedincu da kad bude vršio volju Božju uzevši s ljubavlju križ koji mu daje da će na ovoj zemlji primiti „stostruko“ kao stanovnik kraljevstva Nebeskog. Stostruko iz Gospodinovih usta znači obilje duhovnih milosti i materijalnog blagoslova kao predokus onoga što je na drugom svijetu, „što oko nije vidjelo, a uho nije čulo“.

Bog je bogat i pravo bogatstvo dolazi od Boga. Ne znači da su svi ljudi koji posjeduju veliku materijalnu imovinu to stekli kao stanovnici kraljevstva Nebeskog. Mnogi su do zemaljskog bogatstva došli preko đavolskih djela i otac laži ih je privremeno nagradio da bi im na kraju oduzeo najvažnije, njih same i vječnost u blagoslovu. Što trebamo činiti kao vjernici danas da se ova situacija promjeni?

Najprije, ono što ne treba činiti je čekati da drugi riješe probleme ili prozivati druge za naše probleme, jer tako kao da govorimo da Isus nije rekao istinu, da se ne može uspjeti ako si vjernik, da Isusova obećanja ne vrijede danas, jer situacija u društvu nije dobra i zlo je nadvladalo dobro. Međutim, to nije istina! Pravi vjernik neće pričati priče o Isusu i njegovoj ljubavi, već će prije svega svjedočiti djelima i radom da su Isusova obećanja istinita i plodna.

Ne treba čekati dvije generacije u RH da se stvori bolja klima u društvu, nego treba čvrsto prionuti uz Isusa sada i osluškivati što je njegova volja za moj život i što ja trebam činiti za kraljevstvo Božje na zemlji. Što ja trebam činiti za Isusa je ključ uspjeha, a ne što drugi trebaju činiti za mene ili „što ti Bože činiš za mene“. Želimo li promijeniti našu domovinu na bolje, najbolje da prvo krenemo od sebe pa da vidimo stvaramo li i živimo od svog rada ili sami sebe manipuliramo dok smo na teret drugima.

Priče o raspadu društva i krivnji političara i drugi govori su potpuni promašaj. Treba tražiti ljude koji su pozitivni i proaktivni i okružiti se s tim ljudima, jer oni pripadaju nekom drugom svijetu u kojem se stvara i potiče na promjene. Treba se odmaknuti od ljudi koji su negativni i koji ružno govore o drugima. Nije to jednostavan put i nema brzih rješenja. Kraljevstvo je Božje poput gorušičinog zrna koje duže vremena ostaje pod zemljom i ništa se u početku ne vidi, ali se s vjerom zna da klija i da će donijeti rod.

Strpljivost i upornost uz veliku odgovornost s puno vjere i dogodit će se velike promjene prije nego li mislimo.  Tko nije spreman ići tim putem bit će silno razočaran u životu. Tko u vjeri sije, u vjeri će i žeti obilat plod. Neka se nitko ne umara činiti što od Gospodina dolazi kao Riječ koja će donijeti plod.[1]

[1] Članak je uz manje izmjene objavljen u: Veritas. Glasnik sv. Antuna Padovanskog. Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Zagreb. Sveti Duh 31. Broj 2. Veljača 2020. Str. 34.