Izvori poslovnih ideja

Promišljanje o važnosti ideja za stvaralaštvo nikada nije prestalo. Filozofija, umjetnost, suvremena znanost, poduzetništvo, politika, sport i sva druga područja ljudskog stvaralaštva i aktivizma svoje djelovanje temelje na nekim idejama. Primjerice, još u doba antike, grčki filozof Platon temeljio je svoj filozofski nauk na svijetu ideja koji prethodi i oblikuje kasniju vanjsku formu zbilje.

Kada je riječ o stvaralaštvu, znanstvena disciplina poduzetništva tumači koliko su kreativnost i liderstvo važni za poslovni uspjeh. Kreativnost kao sposobnost generiranja izvrsnih ideja iz kojih kasnije nastaju inovativna rješenja. Liderstvo kao način pozitivnog mišljenja i ponašanja te poticajnog utjecaja na druge. Ideje potiču osobu na djelovanje i rad ili na lijenost i nerad. Ideje koje čovjek generira kroz svoje misli i unutrašnje biće i koje ga pokreću na djelovanje imaju svoj izvor u duhovnosti.

Čovjek je duhovno biće i otvoren duhovnim poticajima. Duhovni poticaji nam dolaze u misli, emocije, razum i volju u formi ideja. Poticaji duha su različiti, ovisno o izvoru duhovnosti iz koje se čovjek nadahnjuje. Postoje tri temeljna i različita izvora duhovnosti, odnosno izvora duhovnih poticaja u formi ideja: 1) Bog, 2) čovjek i 3) neprijatelj Boga i čovjeka.

Prvi izvor duhovnosti je Duh Sveti ili Božja Riječ koja čovjeka nadahnjuje na djela većeg stvaranja. Božje ideje potiču čovjeka da vjeruje da može pokrenuti veće stvaralačke pothvate od onih u koje sam vjeruje. Razlog tome je što Bog u čovjeka ima više povjerenja, nego li mi sami u sebe. Znanstveno je dokazano da je većina uspješnih poslovnih pothvata nastala nakon što su poduzetnici „mislili dovoljno velike ideje“, pa je to preporuka svima koji pokreću vlastita poduzeća.

Misliti dovoljno velike ideje znači dati prostora kreativnosti, a ne strahovima od pada. Misliti dovoljno velike ideje znači dati Bogu priliku da nas iznenadi. Kada se čovjek odvaži na pothvate temeljene na Božjoj ideji tada nužno mora imati trajno i snažno (po)vjere(nje) u onoga koji ga je pozvao na djelovanje. Čovjek koji slijedi Božji poticaj nužno se suočava sa strahovima u sebi. Strahovi u čovjeku su najveća barijera da se ostvari Božji naum i da čovjek realizira pothvat onako kako ga Bog želi.

Strahovi čovjeka prisiljavaju na racionalizam i smanjuju čovjekovo povjerenje u Boga, stvarajući lažni privid da Bog neće izvršiti svoj dio posla kako je obećao. Ljubav prema Bogu rađa vjeru, a strah da nas je Bog ostavio rađa sumnju. Vjera je potpuna suprotnost sumnji. Bog u nama može djelovati samo po vjeri. Strahovi zatomljuju povjerenje u Boga i prisiljavaju na kalkulacije.

Kralj David koji je izveo vjerom i u Božje ime silne pothvate s malenom izraelskom zajednicom ujedinivši zemlju i oslobodivši je od drugih naroda, na kraju je strahu i sumnji dao prostora u svome srcu te zapovjedio svojim vojskovođama protiv njihove volje da prebroje narod. Vojskovođe su znale da ih je Bog vodio u svim ratovima u kojima su pobijedili brojno nadmoćnije vojske i molili su kralja da ne napravi taj čin nevjere prema Bogu.

David je ostao pri svome i kao vjerski, vojni i politički lider pred očima zajednice učinio čin ne(po)vjere(nja) u Boga kalkulirajući vlastite snage, a ne računajući i dalje na Božju suradnju. „Poslije toga zapeče Davida savjest što je dao brojiti narod…“ (2 Sam 24,10). David je molio Boga za oprost grijeha. Bog mu je zasigurno oprostio, no stigla je posljedica grijeha i to nad čitav narod.

Bog je po proroku ukorio Davida što je to učinio, jer je kalkulirao razumom i nije vjerovao da je uz njegovu malobrojnu vojsku i dalje silna vojska Nebeska. Naša narav odgovara Bogu kroz strahove „kako će to biti?“, no samo mali broj ljudi ima hrabrosti reći „neka mi bude!“. U Svetom pismu točno se 366 puta ponavlja riječ „ne boj se“ koju Bog upućuje čovjeku za svaki dan u godini. Poduzetnici koji se oslanjaju na Božje vodstvo ne mogu pasti nikada!

Čovjek može biti inspiriran sam od sebe želeći postići nešto u životu što je samo njegov san. Takve ideje mogu biti iz plemenite pobude, ali mogu biti iz sebičnosti ili prestiža. Kada čovjek inspirira sam sebe pitanje je koliko je ta ideja po volji Bogu i hoće li Gospodin staviti svoju ruku nad taj pothvat. Također, i ljudi mogu inspirirati druge ljude na životne izbore. Neki ljudi imaju sklonost da uvjeravaju druge na životne izbore.

Roditelji, rodbina, kumovi i razni prijatelji znaju savjetovati kako je bolje ne pokretati nikakve poslovne pothvate u društvu koje ne nudi sigurnost. Posljedica tog govora su česti odlasci mladih osoba s obiteljima iz naše domovine i mortalitet naroda. Uspješni poslovni pothvati nastaju na kreativnim idejama koje je potrebno „misliti kao velike ideje“, a nas okružuje toliko negativnih ljudi koji imaju velika očekivanja od države i drugih, a mala očekivanja od sebe. Što prvo treba učiniti osoba koja razmatra pokretanje poslovnog pothvata i ima kreativne ideje?

Na prvom, drugom i trećem mjestu potrebno se odmaknuti od ljudi koji su negativne duhovnosti, govore negativno, druge optužuju, više od društva uzimaju nego što su dali i bave se tuđim životima. Negativni ljudi su kradljivci kreativnih ideja. Kada kreativna osoba dijeli životni prostor i aktivnosti sa negativnim ljudima koji se ne žele promijeniti na svjedočanstvo vjere, tada je velika vjerojatnost da i sama postane negativna.

Ako zdravu jabuku na vrijeme ne odmaknemo od trule jabuke, obje će strunuti. Kada kreativna osoba podjeli svoje  ideje sa ljudima koji su negativnog govora oni će tu osobu iz zavisti i drugih negativnih osjećaja posramiti nastojeći je spustiti još dublje ispod svoje razine. Nažalost, sav taj negativan govor se događa pod lažnom maskom ljubavi, brige i suosjećanja kako bi se sakrili pravi osjećaji ljubomore i netrpeljivosti.

Svjetlo i tama ne idu zajedno, gdje je svjetlo nema tame, a kada se svjetiljka ugasi nastaje tama. Pozitivni ljudi se trebaju okružiti sa pozitivnim ljudima kako bi bili uspješni u životu. Poduzetnici koji stvaraju proizvode i usluge na korist drugima u životu čine velika svjedočanstva vjere. Djela opravdavaju, a ne riječi.

Treći izvor duhovnosti je neprijatelj Božji i neprijatelj čovjeka. Đavao je neprijatelj čovjekov zato što Bog želi da čovjek bude uspješan. Đavao ne može biti uspješan, jer je na njemu prokletstvo koje je izgovorio Bog. Što god da započne, njegova su djela destrukcija, anarhija, razdijeljenost, uništenje, smrt, propast, razočaranja i negativnom popisu nema kraja. Namjera je tog protivnog duha da čovjek padne pod prokletstvo grijeha i tako postaje njegov sluga.

Neprijatelj je padom s Neba, nekih nama umom nedokučivih prostranstava iznad svemira pao na zemlju i neko vrijeme zagospodario zemljom učinivši da zajedno sa čovječanstvom sve bude prokleto. Isus Krist je to prokletstvo uklonio pribivši ga zajedno sa sobom na križ. Početak izgradnje novog svijeta počinje sa Kristom pa se i ljudska povijest računa prije i nakon Krista Gospodina. Zašto je to važno? Iznimno je važno spoznati da su se svijet i ljudska zajednica počela progresivno izgrađivati nakon što je Krist uništio prokletstvo žrtvom na križu.

Današnjeg svijeta i poduzetništva ne bi bilo da Isus nije došao na zemlju i uništio prokletstvo. Zlo u svijetu, a tako i zlo u poduzetništvu nisu Božja volja, već čovjekova suradnja sa zlom i zlim. Mnogi se pitaju odakle onda tolika snaga neprijatelju da je gospodar mnogih moćnih političara, institucija, multimilijardera i lažnih filantropa? Jednostavno, ukrao je ono što su ljudi stvarali i uzeo na prijevaru.

Đavao svoju moć na zemlji temelji na prevarama, lažima i krađama. Nismo li svjedoci mnogih prevara političara koji su izvlačili novac poreznih obveznika kroz javna poduzeća u svoju korist ili korist neke njihove organizacije koja se bori za moć na zemlji. Korporacije koje su prerasle i nadživjele svoje osnivače postale su moćna sredstva u rukama tajnih organizacija koje svoju inspiraciju crpe u okultizmu.

Okultizam je moćno oružje kojim se služi Đavao preko ljudi iz svijeta biznisa, politike, estrade, sporta, medicine i drugih područja kako bi još više krao i jačao svoj utjecaj. Njegov krajnji cilj nije izgradnja svijeta niti novog svjetskog poretka, već potpuno uništenje čovječanstva i svega stvorenoga. Nažalost, mnogi ljudi pa i kršćani svoju inspiraciju za pokretanje nekih pothvata u životu crpe iz nadahnuća koja proizlaze iz okultnog.

Primjerice, industrija filma, estrade ili gaming industrija često puta se nadahnjuju na okultnim likovima koji ne proslavljaju Boga i život, već neprijatelja i smrt. Pothvati koji stvaraju sadržaje koji su protiv čovjeka i Boga nisu pothvati koje želi Gospodin, već neprijatelj. Takvi lažni pothvati ne izgrađuju one kojima su namijenjeni, premda često puta ostvaruju velike profite.

Takvi lažni uspjesi ne predstavlja uspjeh iz Božje perspektive, već iz perspektive posrnulog čovječanstva. Svrha takvih pothvata je naštetiti čovjeku, Bogu reći „non serviam“, a zlome prodati dušu za lažni uspjeh. Treba uvijek imati na umu da grijeh puno obećava, malo daje i na kraju sve uzima.[1]  

[1] Članak je uz manje izmjene objavljen u: Veritas. Glasnik sv. Antuna Padovanskog. Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Zagreb. Sveti Duh 31. Broj 10. Listopad 2020. Str. 28.