vladimirgrebenar 
Kada bi rekli nekom čovjeku koji za sebe tvrdi da vjeruje u Boga, ali ne vjeruje u svemu Crkvi, da postoji lijek koji može čovjeku produžiti život preko stotinu godina, vjerojatno bi ta osoba počela postavljati pitanja o mjestu i cijeni te laži ili bi se barem našalila na tu temu. Međutim, kada bi toj istoj osobi rekli da praktično na svakom mjestu u svijetu postoje crkve u kojima se može badava primiti pravo Tijelo Kristovo koje je lijek protiv smrti i daje vječni život, vjerojatno bi takva osoba odbila razgovor o tom svjedočanstvu. Ljudi takvog svjetonazora bi argumentirali kako je razgovor o tim vjerskim temama privatna, a ne javna stvar.
Takvi ljudi zaboravljaju da je Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove javni blagdan i neradan dan za sve ljude. Zašto mnogi ljudi koji sebe smatraju vjernicima i pravednima više vole slušati laži svijeta od riječi koje nam je u svjetlu istine otkrio sam Gospodin? Isus je dao odgovor: „Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego svjetlo, jer su im djela bila zla“ (Iv 3, 19). Prema tome, govor o Svijetlu istinitom i Tijelu Kristovu ne mogu slušati ljudi čiji je život prekriven tamom. No, Bog nije dao Sina da bude svijetu svjetlo samo kratko vrijeme koliko je živio u Izraelu, već da nam Krist svijetli za vječnost.
Zato stoji zapisano: „Probudi se ti što spavaš, ustani od mrtvih, i Krist će ti zasvijetliti“ (Ef 4, 14). Svjetlo Kristovo rasvjetljava istinu i odvaja istinu od laži, a kada čovjek živi po Istini ostvaruje svoju misiju na zemlji i postiže svrhu svog postojanja. Isus Krist je svjetlo koje nam je Bog Otac dao da po njemu pokrećemo poslovne i životne inicijative.
Uistinu, Bog je dopustio da Svjetlo istinito ostane s nama do konca vremena, jer Isus neposredno pred svoju smrt otkriva apostolima: „Neću vas ostaviti kao siročad. Vratit ću se k vama“ (Iv 14, 18). Kako se to Isus vratio k nama i gdje se može vidjeti? Odgovor na ovo pitanje Isus je dao više puta činom svete Euharistije koju je sam održao na zemlji prije nego li je tijelom i duhom uzašao na nebo. Točnije, Isus je sam održao prve svete mise.
Prva sveta Euharistija dogodila se na posljednjoj večeri, neposredno pred smrt. Isus je na Veliki četvrtak ustanovio i održao prvu svetu misu i dao učenicima da blaguju izvor života: „Zatim uze kruh, zahvali i razlomi ga pa im ga dade govoreći: ‘Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje. Ovo činite na moju uspomenu!’ Isto tako poslije večere uze kalež te reče: ‘Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva.’“ (Lk 22, 19 – 20).
Zatim se Isus istu noć dobrovoljno predao da bi sutradan otišao na križ i dao svoje Tijelo i prolio svoju Krv za nas na križu i na taj način na kalvariji održao drugu svetu misu, prinijevši sebe kao žrtvu: „Uto se hramski zastor razdera nadvoje, odozgo do dolje“ (Mk 15, 38). Isus je svojom žrtvom na križu otvorio svima pristup „Svetinji nad svetinjama“ kojoj nije bilo dopušteno prići nikome, osim Velikom svećeniku jedan puta godišnje, a koju je zastirao veliki zastor u Židovskome hramu u Jeruzalemu. Svetinja nad svetinjama je Isusovo Tijelo u Presvetom Sakramentu kojem imamo pristup i možemo ga blagovati nakon Isusove smrti na križu.
Pošto je uskrsnuo u nedjelju, pred dvojicom učenika koji su se tužni iz Jeruzalema vraćali u Emaus, Isus je održao već treću svetu misu: „Dok je sjedio s njima za stolom, uze kruh, zahvali, razlomi ga pa im ga dade. Njima se otvoriše oči i prepoznadoše ga… Ali njega nestade ispred njihovih očiju!“ (Lk 24, 30 – 31). Dakle, od Velikog četvrtka u noći do nedjelje predvečer Isus je održao tri Euharistije. Prva sveta misa bila je nekrvna žrtva, druga je bila krvna žrtva, a treća opet nekrvna žrtva.
Kamo je Isus otišao kad je dvojici učenika dao iz svojih ruku da blaguju kruh? Isus je ušao u taj kruh koji je postao njegovo živo Tijelo i oni su blagovali to Tijelo po kojem je Svjetlost Božja ušla u njih, jer su se odmah i sami začudili: „Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?“ (Lk 24, 32).
Upravo se to događa na svakoj svetoj misi. Kruh postaje isto ono Tijelo koje je razapeto na kalvariji. Vino postaje ista ona Krv koja je prolivena na križu! Ukoliko netko sumnja u ovu Istinu i traži racionalne dokaze neka posjeti svetište Predragocjene Krivi Kristove u Ludbregu i istraži taj događaj ili neka istraži događaj iz Buenos Airesa gdje se 1996. godine posvećena hostija pretvorila u Tijelo i Krv, što je znanstveno dokazano!
Isus je prvu svetu misu održao pred smrt na pashalnoj večeri kako bi posvetio sve pashalne žrtve u prošlosti do Mojsija, još i više, kako bi posvetio sve žrtve kruha i vina do Velikog svećenika Melkisedeka koji je potaknut od Duha Svetoga u pradavna vremena prinosio otajstvene žrtve iščekujući spasenje po žrtvi kruha i vina. Tako je Isus Starom zavjetu dao konačan pečat ostvarenja, jer se sve žrtve Starog zavjeta od pradavnih vremena posvećuju i ostvaruju u Mesiji.
Isus je kao Bog koji živi u vječnosti posvetio svojom žrtvom čitavu ljudsku povijest od Adama i Eve do kraja vremena te ljudskoj povijesti i svakom pojedincu otkrio puni smisao postojanja. Zato smo pozvani da živimo za Krista vršeći volju Božju, a ljudska se povijest dijeli na vrijeme prije i nakon Krista! Bog je predao sve u ruke Sina, a Isus nas upozorava: „Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan“ (Iv 6, 53 – 54).
Isus je siguran pobjednik nad sotonom i smrti, no mnogi ne shvaćaju da se to spoznaje i vidi vjerom, a ne racionalnim sposobnostima, jer Bog dopušta da otpadnu svi koji više ljube tamu od Svijetla, svi koji svojeglavo umuju i ne žele blagovati Tijelo i Krv Sina Božjega niti vršiti volju Božju!
Tijelo Kristovo je izvor života i nadahnuća za čovjeka. Naša se snaga obnavlja po tom sakramentu. Trenutak primanja i vrijeme neposredno poslije blagovanja Tijela Kristova su trenuci života kada se sjedinjujemo s Bogom. Mnogi se vjernici pitaju zašto ništa ne osjećaju u tim trenucima, već im se čini kao da se ništa ne događa. Međutim, iskustvo da se ništa ne događa u srcima ljudi kada prime Krista u presvetom sakramentu je zapravo refleksija stanja njihovog duha i odnosa prema Bogu.
Ukoliko čovjek ništa posebno ne čini za Krista, ne može onda očekivati da će Isus nešto posebno činiti za njega. Ukoliko čovjek ne traži Boga i ne doživljava ga u svakodnevnom životu, ne može očekivati niti da će njega Bog doživjeti u sakramentu pričesti. Reklo bi se u narodu: „kakav pristup takvi i rezultati“. Nasuprot tome, mnogi koji slušaju riječ Božju i traže volju Božju u svom životu znaju koliki izvor nadahnuća i života daje Tijelo Kristovo i kakva je duhovna milina i utjeha primiti Isusa u sebe.
Što se događa kada čovjek primi Tijelo Kristovo? Silna Svjetlost po kojoj je Bog stvarao vidljivi svijet i čovječanstvo ulazi u čovjeka. U toj Svjetlosti je izvor života i ta Božanska snaga obnavlja i izgrađuje naš duh. Teška duhovna bremena, boli, patnje, muke, i drugi nelagodni osjećaji bivaju svladani pred silom i snagom Tijela Kristova koje rastjeruje tamu zla i bolesti u čovjeku. Tijelo Kristovo je superiorna inteligencija koja nadahnjuje čovjeka na veće stupnjeve kreativnosti i sposobnosti za rad. Motivira za dostignuća koja su iznad naših prirodnih sposobnosti.
Visine i dubine smisla našeg postojanja nikada ne možemo dohvatiti bez sjedinjenja s Kristom u sakramentu pričesti. Život dobiva neku novu dimenziju i čovjek otkriva neizmjerna prostranstva duha koja čekaju na svoje ostvarenje. Čovjek koji je iskusio od punine milosti Božje po sakramentu Tijela Kristova ne može preskočiti dnevnu svetu misu, već sveta misa u svakom pojedinom danu postaje središnji događaj, a preostali dio dana vršenje volje Božje u svakodnevnim obvezama za koje Isus u sakramentu daje snagu i nadahnuće.
Sveto Tijelo Kristovo – kakva li je u njemu neizmjerna mudrost i snaga života! Bog se na otajstven način sakrio u komadiću kruha kako bi ga otkrili svi koji se učine malenima poput malene djece, a ostao skriven previše ponosnima, naobraženima i oholima koje je zavelo vlastito umovanje i otac laži đavao. Takvi se ljudi pitaju: „Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jelo?“ (Iv 6, 52). No, Isus ne daje kompromisa ovoj istini i odgovora: „Zaista, zaista, kažem vam, ako ne pojedete tijela Sina Čovječjega i ne popijete krvi njegove, nećete imati života u sebi“ (Iv 6, 53).