Kako Bog komunicira s čovjekom VIII. – Mudrost

Mudrost općenito definiramo kao sintetizirano veliko znanje i iskustvo koje je korisno za pojedinca i zajednicu. Mudrost kako je tumači vjera i mudrost kako je tumače filozofija i znanost nisu isti pojmovi. Treba razlikovati karizmu mudrosti od svjetovne mudrosti. Karizma mudrosti je milosni dar Duha Svetoga koji dolazi životom u vjeri, a svjetovna mudrost je neka vrsta racionalnog pragmatizma i lukavosti stečena životnim iskustvom bez prave vjere. Karizma mudrosti uzdiže promišljanja čovjeka prema Bogu i njegovim planovima, a svjetovna mudrost usmjerena je ljudskim ciljevima i vršenju vlastite volje.

Karizmom mudrosti osoba demonstrira sposobnost donošenja najizvrsnijih odluka svima na korist, a svjetovnom mudrosti se na prvom mjestu traži ostvarenje vlastitih interesa. Karizma mudrosti podrazumijeva veliko znanje o duhovnoj i naravnoj stvarnosti, dok se svjetovna mudrost oslanja na racionalno znanje i ne posjeduje dubine duhovnog znanja. Mudrost nema granice, već je bezgranična s obzirom da dolazi od Boga koji je nenadmisliv.

Zato se u mudrosti neprestano raste i uvijek se može uspeti na jednu veću razinu od prethodne. Preduvjet stjecanju mudrosti je velika čežnja srca da se stekne ovaj milosni dar uz ustrajnu molitvu i prokušan život u vjeri. Put do mudrosti je potpuno predanje srca Bogu i potpuno povjerenje u Boga, a ne u svoje prirodne snage: „Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima, i on će ispraviti tvoje staze“ (Izr 3, 5 – 6).

Mudrost pomaže čovjeku razumjeti kakvim narativom Bog djeluje u konkretnim okolnostima i zbog te spoznaje osoba ima mir, još više raste u vjeri, osjeća snažnu Božju prisutnost, čak i kada se svima drugima čini da se Bog povukao i ne djeluje. Mudar čovjek razumije dublje, šire i više te zbog toga njegove odluke nisu u početku shvatljive svima, ali kasnije proslavljaju Boga i imaju veći pozitivni utjecaj na druge ljude.

Mudar čovjek u kušnjama i poniženjima kroz koja prolazi prepoznaje Božju pedagogiju i njegovu volju da ga pouči većoj mudrosti, jer se mudrost ne stječe knjigom, već iskustvom prokušanog života u vjeri. Put do mudrosti nosi kušnje i poniženja od strane svijeta: „Jer kao što se u vatri kuša zlato, tako i odabranici u peći poniženja“ (Sir 2, 5). Međutim, mudar čovjek se ne povlači pred kušnjama, optužbama i poniženjima, već ih sve nadilazi snagom Božje mudrosti koja mu je dana: „mudrost opravdaše njezina djela“ (Mt 11, 19).

Mudrost Božja se snagom pravednosti suprotstavlja umišljenim ljudima koji se smiju Božjem Zakonu i čine zlo. Pred lice im stavlja njihova djela i krivnju kada padnu zbog svoje oholosti, jer nisu marili za strah Božji, već su zbog svoje uznositosti postali još gluplji: „Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost, i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje? Poslušajte moju opomenu! (…) Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene; zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba (…) Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta. Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne“ (Izr 1, 22 – 33).

Mudrost Božja je ta koja se zadnja smije, promiče pobjedu pravednosti i nagrađuje one koji za njom imaju veliku čežnju i ostaju vjerni Bogu. Gospodin obećava velike duhovne milosti i materijalne blagoslove svima koji ljube Božju mudrost: „Ja ljubim one koji ljube mene, i nalaze me koji me traže. U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost. Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji čistoga srebra. Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza, da dadnem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice“ (Izr 8, 17 – 21).

Karizma mudrosti stječe se kao milost na dva načina:

proživljeno iskustvo vjere i
izvanredna Božja intervencija.

Prvi način kako se stječe karizma mudrosti je dugotrajnim procesom učenja te nakon mnogo iskustva razlučivanja, spoznavanja i razumijevanja međuovisnosti duhovne i naravne stvarnosti. Gospodin Isus je od malena „napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima“ (Lk 2, 52). Ovaj put je dugotrajan i zahtjeva veliku strpljivost i ustrajnost: „Ako si voljan, sine, možeš postati mudar; ako se potrudiš, steći ćeš razboritost. Ako si pripravan slušati, naučit ćeš; ako poslušaš, bit ćeš mudar“ (Sir 6, 32 – 33).

Osim neprestanim učenjem i razumijevanjem prirodnih i duhovnih zakonitosti, mudrost se na ovaj način stječe razmatranjem o prošlim događajima u kojima se razlučuju i spoznaju Božji utjecaji te kako je Bog usmjerio tijek stvari, a k tome, mudrost se na ovaj način stječe još i vršenjem volje Božje i iskustvima vjere u poniznosti.

Upravo je razlučivanje i duboko unutarnje spoznavanje kako je Bog djelovao u konkretnim okolnostima ključ za stjecanje mudrosti, jer se u pravilu radi o manje očitim utjecajima koji se otkrivaju tek kada čovjek moli za prosvjetljenje i razumijevanje Božjeg utjecaja. Čovjek radi na sebi kroz osobni i profesionalan rast najbolje što može, ali moli Boga da Duh mudrosti djeluje u njemu i na čudesan način poveže unutarnje znanje srca sa stečenim racionalnim znanjem.

Drugi način stjecanja karizme mudrosti je kada Bog djeluje izvanrednom intervencijom, a o tome čitamo u Starom zavjetu kada se u snu Bog objavio Salomonu, mladom kralju bez iskustva upravljanja državom i narodom: „Bog reče: ‘Traži što da ti dadnem’“ (1 Kr 3, 5). Salomon je između ostalog odgovorio: „Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mom ocu (…), a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati (…) Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla“ (1 Kr, 3, 9).

Bogu je bila po volji Salamonova molitva, jer nije tražio slave, bogatstva i duga života za sebe, već sposobnost razlučivanja kako bi činio pravednost pred narodom Bogu na slavu. Zato mu Bog reče: „dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe, ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima. I ako budeš stupao mojim putovima (…) umnožit ću tvoje dane“ (1 Kr 3, 12 – 14).

Bog je Salomonu dao više od dara razlučivanja za koji je molio, dao mu je „srce mudro i razumno“, a to znači da su razlučivanje, razumijevanje i mudrost isprepletene karizme, jedna na većem stupnju duhovnosti od druge. Put do mudrosti vodi preko razlučivanja, spoznaje i razumijevanja. Bog je suvereni gospodar svih svojih milosti, a Salomona je nagradio izvanrednim milostima, većima od onih za koje je molio, no još i više od toga, nagradio ga je i sa blagoslovima za koje nije molio.

Blagoslovi za koje nije molio su zapravo posljedica milosnog dara mudrosti, jer mudrost Božja izlivena u čovjeka nužno vodi prema velikom uspjehu kojim se Bog proslavlja. Tako je kralj Salomon čudesno dovršio pothvat gradnje prvog Božjeg hrama u Jeruzalemu. Primiti karizmu mudrosti znači primiti zajamčen uspjeh u pothvatima: „Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali“ (Sir 24, 1).

Ipak, Isus je za sebe rekao: „ovdje je nešto više od Salomona“ (Lk 11, 31), jer je Krist nadrastao u mudrosti Salomona. Isus je na krštenju u Jordanu primio puninu mudrosti, još veću od Salomonove. Zato bi kršćani koji primaju Tijelo Kristovo morali znati da je u tom sakramentu milost djelovanja karizme Mudrosti, jer je Duh mudrosti Isusov Duh: „Na njemu će duh Jahvin počivat, duh mudrosti i umnosti“ (Iz 11, 2). Za mudrost treba moliti i mudrost tražiti, jer se ona neće darivati sama od sebe protivno volji čovjeka.

Mudrost je iznimno važan način komunikacije Boga prema čovjeku, a posebno prema ljudima koji imaju neku vrstu društvene odgovornosti. Duh mudrosti nadahnjuje um i srce čovjeka da promišlja o konkretnim okolnostima i donosi odluku kakvu bi i Bog donio u tim okolnostima. Imati mudrost Božju znači moći promatrati neke događaje iz Božje perspektive, onoliko koliko čovjek može nositi istinu o stvarnosti koju promatra. Zato je iznimno važno da lideri mole za mudrost kako bi njihove odluke i upravljanje s vremenom donosili rezultate. Mudro je moliti za mudrost, jer je to put ka uspjehu.

Primjerice, neki poduzetnik – direktor – vlasnik tvrtke koja broji stotine zaposlenika suočava se sa velikim promjenama na tržištu i negativnim makroekonomskim pokazateljima. Nacionalno gospodarstvo ulazi u recesiju, a najveći broj tvrtki svoje poslovne aktivnosti usmjerava preživljavanju, dok u društvu vladaju strah i politička nesigurnost. Svjetovni mudraci u ulogama raznih konzultanata pod utjecajem racionalnog straha savjetuju dezinvesticije, stagnaciju i oprez utemeljen na ekonomskim analizama. No, poduzetnik koji je stekao mudrost upravljanja tvrtkom kroz život u vjeri u ovoj situaciji traži vrata koja mu je Gospodin ostavio otvorena.

Poduzetnik – vjernik zna da ne smije slušati proroke svijeta, već da ga vjera u Krista obvezuje da sluša Duha mudrosti. U tišini sobe u molitvi prima spoznaju da slijedi nova velika promjena i novo stvaranje. Nakon nekoliko sljedećih molitvi prima prosvjetljenje i razumijevanje kako ga je Bog kroz prethodne kušnje pripremao na promjenu koja slijedi. Mudrost mu pomaže da nema izbora nego imati (po)vjere(nje) u Boga koji je i u prošlosti tako djelovao, ali na manje izazovnim promjenama.

Narativ izlaska Izraelaca iz Egipta i hoda kroz pustinju sve do kušnje gladi i žeđi su za njega mudrost u odlučivanju i namjeri da čeka Boga do zadnjeg trena da se proslavi. Poduzetnik koji je primio ovakve spoznaje, razumijevanje i mudrost sada je spreman na nove izazove prema kojima ne osjeća strahove, već radost, jer zna „da onima, koji ljube Boga, Bog sve okreće na dobro!“ (Rim 8, 28).[1]

[1] Članak je uz manje izmjene objavljen u: Veritas. Glasnik sv. Antuna Padovanskog. Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Zagreb. Sveti Duh 31. Broj 2. Veljača 2022. Str. 36.