vladimirgrebenar 
Anđeli su službujući duhovi Božji, stvorenja koja nemaju tijelo, ali imaju znatno veću inteligenciju od ljudi i savršeno spoznaju stvarnost. Čitamo u Svetom pismu kako se Bog obraća čovjeku preko anđela već od samih početaka svijeta: „Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: ‘Abrahame! Abrahame!’“ (Post 22, 11), odnosno kako anđeli prenose Božju poruku: „A anđeo reče ženama: ‘Ne bojte se! Znam da tražite Isusa Razapetoga. Nije ovdje jer uskrsnu kako je rekao!’ (…) kažite učenicima njegovim: ‘Uskrsnuo je od mrtvih, i evo pred vama ide u Galileju’“ (Mt 28, 5 – 7).
Njihova zadaća od početka je da služe Bogu i ljudima, a Bog Otac je odredio da svaki čovjek ima svog anđela čuvara koji mu pomaže na putu svetosti. Pobunom u duhovnim prostranstvima Raja jedne trećine anđela, podijelili su se na dva tabora, prvi koji je ostao vjeran Bogu i drugi koji je protjeran iz Raja. Nažalost, danas se malo govori o djelovanju dobrih anđela i njihovom pozitivnom utjecaju na čovjeka, a još manje o djelovanju zlih duhova i njihovom negativnom utjecaju na čovjekov život. Takve okolnosti se odnose i na područje rada i pokretanje poslovnih inicijativa koje se tumače čisto racionalno bez objašnjenja koliko duhovnost ima utjecaj na istinski poslovni i životni uspjeh.
Dobri anđeli se bore da mi vršimo volju Božju, a zli anđeli da u oholosti vršimo svoju volju i tako padnemo u vršenje njihove volje čineći smrtne grijehe. Dobri anđeli kod ljudi koji su u smrtnom grijehu i još više moralno tonu djeluju suprotno djelovanju zlih anđela koje još nazivamo demonima, zlim duhovima, vragovima, đavlima i protivnim duhovima: „Dobar pak duh služi se kod takvih protivnim načinom: on ih bode i grize unutarnjim glasom savjesti.“[1] Suprotnom taktikom od zlog duha dobri anđeo djeluje i kod onih ljudi koji napreduju u vjeri: „Dobrom pak duhu vlastito je da bodri i jača, da tješi i da do suza gane, da nadahnjuje i miri, olakšavajući sve i uklanjajući sve zapreke kako bi napredovali u dobru.“[2]
Naša svakodnevica isprepletena je neprestanim poticajima dobrih anđela i napastima demona. Prema pokretima u svom srcu i mislima, kršćanin može znati je li riječ o Božjoj volji. Dobri anđeli djeluju na naše osjećaje i preko tih osjećaja komuniciraju volju Božju za naš život. Proživljenim iskustvima vjere čovjek stječe sve veće znanje i sposobnost spoznaje o razlučivanju različitih poticaja u svom srcu koji dolaze od anđela.
Svijet je od pada anđela i ljudi povijesna pozornica neprestanog duhovnog rata za duše ljudi, između dobrih anđela koji služe Bogu i zlih anđela koji služe sotoni. Čovjek svojim životom, djelima i govorom izabire stranu za vječnost. U ovom duhovnom ratu ne postoji treća neutralna strana. Ateizam, gnosticizam, okultizam, spiritizam, sotonizam, masonstvo, razne religije i ljudske ideologije koje nemaju Isusa u središtu učenja su neistinita interpretacija duhovne stvarnosti.
Isus je utemeljio učenje o duhovnoj i naravnoj stvarnosti i naučavao o djelovanju dobrih anđela i zlih duhova, te dao autoritet svim kršćanima da u njegovo ime otjeraju duhovnog neprijatelja iz svog života. Isus, apostoli i učenici su istjerivali zle duhove iz ljudi koji su trpjeli velike duhovne probleme. Mnogi teolozi racionalisti onog vremena znani kao književnici i pismoznanci optuživali su Isusa da je sam opsjednut zlim duhom, jer je istjerivao zle duhove.
Isus im je odgovorio: „Kako može sotona izgoniti sotonu? Postane li jedno kraljevstvo u sebi nesložno, ono ne može opstati“ (Mk 3, 24). Koliko je važna spoznaja o utjecaju demona i borbi sa njima poučava nas sam Gospodin, jer je onima koji su ga u neznanju i oholosti optužili da je opsjednut zato što je istjerivao demone zaprijetio da je to vječan i neoprostiv grijeh. Duhovna stvarnost se ne može tumačiti racionalnim metodama ili znanstvenim pokušajima, jer su duhovni zakoni i djelovanje anđela nama samo djelomično razumljivi i nedovoljno spoznatljivi.
„Početak pada palih anđela tumači se njihovom ohološću da se uzdignu iznad vlastite stvarnosti: neovisnost na razini Boga.“[3] Trećina anđela izvršila je pobunu u prostranstvima Raja odbijajući vršiti volju Božju, zauzevši stav „non serviam“.[4] Jesu li pobunom planirali ostati u Raju i zadržati sve povlastice te stvarati neki svoj duhovan svijet bez Boga, računajući da će im Bog popustiti zbog svoje savršene ljubavi, ili su planirali srušiti Božji poredak u Raju, ili su bili motivirani nekim drugim idejama?
Ne znamo sa sigurnošću odgovor na ta pitanja. No, znamo iz razgovora u pustinji između sotone i Isusa što je Isus odgovorio vođi palih anđela kad ga je ovaj najprije napastovao na vršenje vlastite (Isusove) volje, a zatim na vršenje njegove (đavolske) volje. Sotona je citirajući stihove Psalma iz Staroga zavjeta i tumačeći ih na svoj način prigovarao Isusu da je nepravedno osuđen i izbačen iz Raja: „Ako si zaista Sin Božji, baci se dolje, jer je pisano: ‘Naredit će svojim anđelima za tebe da te nose na rukama, da ne bi gdje nogom udario o kamen.‘ Isus mu reče: ‘Također je pisano: ‘Ne kušaj Gospodara, Boga svojega!”“ (Mt 4, 6 – 7).
Prema Isusovom odgovoru može se spoznati da su zli anđeli izbačeni iz Raja zato što su pri savršenoj anđeoskoj svijesti iskušavali Boga namećući svoju volju, a ne zato što su pali pod teretom vršenja volje Božje. Oholi i uznositi anđeo najviše hijerarhije nije uspio zadobiti sve anđele ili barem većinu na svoju stranu. Pobunjene anđele porazili su u prostranstvima Raja u duhovnom ratu anđeli vjerni Bogu koje je predvodio arkanđeo Mihael, koji je do tada bio nekoliko razina niži u hijerarhiji od vođe pobunjenih anđela.
Mjesta u Raju gdje vlada savršen Božji sklad više nije bilo za anđele koji su odlučili vršiti svoju volju protivno volji Božjoj. Tako trećina pobunjenih anđela sa svojim zlim predvodnikom pade u ponor propasti: „Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti vladaru naroda? U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu. A sruši se u podzemlje, u dubine provalije!“ (Iz 14, 12 – 15).
Izgubivši milost života uz Boga pali anđeli su izgubili sposobnost kreativnosti. Pali su u stanje savršenog zla i potpune oholosti, ali su zadržali svoju anđeosku snagu i inteligenciju koju koriste za destruktivne naume. Zbog svoje superiorne inteligencije nad čovjekom, protivni anđeo uspio je prve ljude navesti na nedjelo za koje je Bog zapovjedio da ga čovjek ne smije počiniti. Tako je umjesto služenja i pomoći čovjeku odmetnuti anđeo čovjeka naveo na neposluh Bogu kako bi ga zadobio na svoju pobunjeničku stranu.
Stvoritelj je zbog neposluha izrekao kazne čovjeku i palim anđelima istjeravši ih iz Raja. Čovjeku je dao priliku za povratak prolaznim životom na zemlji, a nad palim anđelima je izgovorio prokletstvo: „Nato Jahve, Bog, reče zmiji: ‘Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu’“ (Post 1, 14 – 16).
Božja mudrost okrenula je demone protiv ljudi i ljude protiv demona: „Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnoga svijeta: protiv zlih duhova“ (Ef 6, 12). Apostol Pavao u poslanici kršćanima u Efezu pod „Poglavarstvima, Vlasti i Vrhovnikom“ misli na hijerarhiju zlih duhova u njihovom zlom kraljevstvu. Djelovanje palih anđela je potpuno destruktivno, a najbolje što su nakon pada mogli stvoriti je Pakao, mjesto vječnog užasa u dubini podzemlja.
Isti narativ koriste i danas protiv čovjekovog života i rada. Mnoge poslovne i civilne inicijative koje dožive svoj fijasko motivirane su djelovanjem zlih anđela i obasjane njegovim lažnim svjetlom. Trag koji protivan duh za sobom ostavlja među ljudima uvijek su podjele, jer tako lakše provodi svoje naume u namjeri da uništi čovjeka, obitelji, poduzeća, narode, čovječanstvo i Crkvu!
Demoni različito napadaju ljude koji napreduju u vjeri prema Bogu, a različito ljude koji su u smrtnim grijesima. Ljude koji napreduju u vjeri zli duh napada na sljedeći način: „U tom slučaju vlastito je, naime, zlu duhu da grize, da žalosti i da stavlja zapreke duši, uznemirujući je lažnim razlozima da ne ide dalje.“[5] Osobama koje žive u smrtnom grijehu zlih duh pristupa drugačije: „Osobama koje gomilaju smrtni grijeh na smrtni grijeh običava neprijatelj redovito iznositi prividne naslade, zavodeći ih na maštanje o osjetilnim ugodnostima i o nasladama da ih tako što više održi u njihovim manama i grijesima i da ih njima još više optereti“[6]
Kada je riječ o ljudima u smrtnom grijehu zli duh ima taktiku djelovati potpuno neprimjetno i govor o svojoj egzistenciji učiniti primitivnim i zastarjelim. Tako neometano može plesti mrežu zla oko duhovno uspavanih ljudi: „Demoni nastoje prikriti svoju stvarnost pred čovječjim umom. Kako mnogi rekoše, najveću lukavost Sotona je postigao u stvaranju dojma da on realno ne egzistira.“[7]
Međutim, kada čovjek spozna i razotkrije djelovanje zlog duha u svom životu, tj. kada njegovo djelovanje postane očito, tada demon mijenja taktiku i s nastojanja da ostane neotkriven prelazi na plan da čovjeka zastraši i uvjeri u svoju snagu iznad Božje snage. Tada se dobri anđeo bori plemenitim poticajima da čovjek pojača molitvu i da se sve više obraća na svetost života. Pali anđeo tada sve više gubi bitku da ostane neotkriven i zadrži stari utjecaj nad čovjekom.
Zato se napastovanje zlog duha sve više povećava kako bi čovjeka spriječio na putu svetosti. Na takav način protivno svojoj volji svjedoči o vlastitoj egzistenciji, a onda i o Božjoj egzistenciji i snazi, a da to ne želi. Čovjek kojeg napada zli duh preko drugih ljudi ili izravno sve više moli i usklađuje svoj život s voljom Božjom koja je štit i obrana od zlog utjecaja.
Čovjek koji je iskusan u vjeri zna da kad god je napast demona velika da je to znak da iza toga slijedi velika milost ili blagoslov od Boga. Takva situacija strašno frustrira demona, jer s povećanjem napasti prema čovjeku sve više komunicira koliko je nemoćan pred Bogom i da je duhovna stvarnost kako uči Crkva istinita, pa ga boli spoznaja da nikako ne može pobjeći od svoje prvotne uloge da služi Bogu i ljudima, čak i kada je odmetnut u krajnje zlo.[8]
[8] Članak je uz manje izmjene objavljen u: Veritas. Glasnik sv. Antuna Padovanskog. Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Zagreb. Sveti Duh 31. Broj 5. Svibanj 2022. Str. 32.
[1] Ignacije Lojola, Duhovne vježbe, Niko Bilić (ur.), Biblioteka Duhovni život, Zagreb, 2005., 89
[2] Isto
[3] Ivan VINKOV, Opsjednutost i egzorcizam, Zagreb, Pokret krunice za obraćenje i mir, 2004., 27.
[4] Neću služiti
[5] Ignacije Lojola, Duhovne vježbe, Niko Bilić (ur.), Biblioteka Duhovni život, Zagreb, 2005., 89.
[6] Isto
[7] Ivan VINKOV, Opsjednutost i egzorcizam, Zagreb, Pokret krunice za obraćenje i mir, 2004., 67.