vladimirgrebenar 
Osim javnog svjedočenja za Gospodina niti jedna druga stvaralačka aktivnost nema toliki utjecaj na širenje kraljevstva nebeskog na zemlji kao poduzetništvo. Evangelizacija i poduzetništvo su dva smjera djelovanja koji stvaraju sinergijski učinak i zajedno imaju ogroman utjecaj za širenje kraljevstva nebeskog na zemlji. Poduzetništvo je poput vjere, avantura i put u neizvjesnost. Međutim, poduzetništvo s vjerom u Krista je zasigurno najbolji mogući neizvjestan put koji nužno vodi u poslovni uspjeh! Neka primitivna i potpuno pogrešna shvaćanja Kristove poruke poput toga da Isus želi da su ljudi siromašni i žive na rubu egzistencije, ili da se smisao života može pronaći tek nakon smrti na drugom svijetu, ili da Isus želi da ljudi pate bez smislenog razloga, ili da Boga zanima samo liturgija i da nema ništa sa poduzetništvom, politikom, kulturom, sportom, glazbom i sl. su velika barijera otvaranju srca poduzetnika i zaposlenika, a onda i otvaranju vrata poduzeća Kristu Gospodinu.
Kada poduzetnik provodi sve strateški ključne korake u upravljanju pothvata s vjerom u Krista tada zasigurno djeluje Duh Sveti u poslovnoj organizaciji i Bog se proslavlja na svoj način. Drugim riječima, donose se prave poslovne odluke. Upravljanje poslovnim pothvatom s vjerom u Krista ne odbacuje znanstveno dokazane upravljačke poslovne modele niti zahtjeva posebne vrste pobožnosti u poslovnoj organizaciji kako bi to mnogi ljudi slabe vjere pomislili. Upravljanje poslovnim pothvatom s vjerom u Krista podrazumijeva kreativnost, inovativnost i visok stupanj proaktivnosti i inicijative bez obzira na posao koji se izvršava. Preduvjet je da proizvodi i usluge ne smiju biti protivni Dekalogu.
Židovi su napadali Isusa i smatrali su da su u pravu, jer zbog svoje opsežne pobožnosti i nikakve vjere nisu shvatili Isusovu stvaralačku narav: „A Isus im odgovori: ‘Otac moj neprestano radi, i ja radim’“ (Iv 5, 17). Kada Isus kaže radim, on misli na stvaram, jer je za Isusa rad samo ona aktivnost koja stvara: „Evo, sve činim novo!“ (Otk 21, 5). Zato poduzetnici, menadžeri i radnici moraju imati na umu da upravljati poslovnim pothvatom s vjerom u Krista znači neprestano stvarati, razvijati, rasti, graditi, unapređivati stvoreno, ali samo po onim inicijativama koje dolaze po molitvi od Boga, a ne što se čovjeku čini dobro. Isus stoga želi da se pojedinci osobno i profesionalno ostvaruju što zahtjeva osoban rast u vjeri i profesionalan rast u znanju i kompetencijama.
Kada čovjek dođe do stanja da postojeći posao odrađuje već duže vrijeme na isti način i u tome više ne pronalazi zadovoljstvo i puninu smisla to je prvi i najvažniji znak da je vrijeme za promjenu. Isus ide s onima koji stvaraju, a ne s onima koji odrađuju, a mogli bi stvarati!
Ključni strateški koraci u upravljanju poslovnim pothvatom vjerom u Isusa Krista:
- Opredjeljenje za Isusa Krista na putu poslovnog uspjeha.
- Predanje pothvata Isus Kristu.
- Želja vršiti volju Božju kroz posao.
- Osluškivanje volje Božje za strateške i operativne odluke.
- Razlučivanje i spoznavanje volje Božje za poslovne odluke.
- Donošenje poslovnih odluka po volji Božjoj.
- Izvršavanje poslovnih odluka po volji Božjoj.
Opredijeliti se za Isusa Krista znači željeti suradnju s Isusom u upravljanju poslovnim pothvatom. No, to je samo početak, jer je za istinski uspjeh potrebno više od opredjeljenja koje je deklarativno. Opredjeljenje može značiti da će suradnja s Kristom biti samo na razini neke pobožnosti koju će poduzetnik izvršavati. Međutim, pobožnost koja ne vodi vjeri nije dobra pobožnost i sama je sebi svrha. Pobožnost podrazumijeva da poduzetnik sam donosi poslovne odluke i moli Isusa da dođe u njegove odluke da ih blagoslovi. Vjera u Krista podrazumijeva da Isus donosi poslovne odluke i da poziva poduzetnika da ih provede. Vjera je više od opredjeljenja. Prema tome, opredjeljenje za Krista na putu poslovnog uspjeha tek je početak suradnje s Gospodinom koji vodi u sljedeći korak!
Potrebno je predati poslovni pothvat Isusu Kristu da ono bude sredstvo u širenju kraljevstva nebeskog, a Isus da bude vlasnik i direktor poduzeća. Poduzetnik predanjem postaje sluga koji treba izvršavati Isusove poticaje kroz posao. Kada poduzetnik izvrši predanje pothvata Isusu Kristu (npr. često u svetoj misi, molitvi krunice, meditaciji svete Riječi) tada on drugim riječima govori Isusu: „Isuse, vjerujem tebi i tvom vodstvu! Predajem ti ovo poduzeće da ti s njim upravljaš. Što trebam činiti?“. Treba imati na umu da Isus na ovakvo predanje odgovara poduzetniku: „I ja imam povjerenja u tebe i trebam tvoju pomoć i suradnju! Dat će ti se u pravi čas što trebaš činiti!“. Dakle, komunikacija je dvosmjerna, povjerenje je dvosmjerno, suradnja je obostrana, stvaralački rad je timski. Predanje mora biti trajno, a ne vremenski ograničeno. Nema niti jednog poduzetnika koji je izvršio predanje poslovnog pothvata Kristu Gospodinu, a da nije iskusio poslovni uspjeh u punini!
Iznimno je važno da iz dana u dan poduzetnik ima želju vršiti volju Božju. Volja se Božja može izvršavati samo ako se u srcu čuje glas Božji za konkretne okolnosti. Glas se Božji može čuti samo ako se živi u skladu s Deset Božjih Zapovijedi i to je ključni preduvjet osluškivanju volje Božje. Vrata kraljevstva nebeskog na zemlji mogu se otvoriti samo vršenjem volje Božje koja dolazi od vjere, a ne jakim pobožnostima iza kojih se kriju sebični interesi: „Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca“ (Mt 7, 21).
Nužno je da poduzetnik svakodnevno osluškuje u molitvi volju Božju za sve svoje poslovne odluke, strateške i operativne. Glas se Božji može čuti prije svega u molitvi, ali i na druge načine preko Bogu predanih ljudi koji nam žele dobro i iskusni su u vršenju volje Božje. Neki od najboljih trenutaka za čuti glas Božji u srcu su netom poslije primanja Svetog Tijela Kristova, tijekom i nakon molitve krunice, tijekom razmatranja Svetog pisma u meditaciji i kontemplaciji, tijekom ispovijedi preko riječi svećenika ako smo se molili za nakanu da nam Bog progovori kroz svećenika. Čovjek je nesavršen i najveći pravednici griješe, zato treba imati na umu da sve poticaje koje poduzetnik prima kroz molitvu treba provjeravati iz kojeg izvora dolaze
Kada poduzetnik tako čini on razlučuje izvor duhovnosti molitvenih poticaja i spoznaje volju Božju. Nije nužno da sve što u molitvi dolazi ima svoj izvor u Bogu. U molitvi se mogu očitovati i naše želje koje nisu volja Božja, ali još i više može djelovati demon koji laskanjem i idejama koje su ugodne uhu želi zavesti osobu koja moli kako bi je odvratio od pravog puta. Zato sve molitvene poticaje treba provjeravati u Duhu, one strateške iz dana u dan ponovo predavati u molitvi, a one operativne provjeravati razumom i u razgovoru s drugima. Sposobnost razlikovanja duhova i razlučivanja iz kojeg izvora dolazi neki poticaj postaje sve više istančaniji sa sve više iskustva života u vjeri. Dakle, iskustvo života u vjeri ključno je za sve brže i jasnije razlikovanje duhova. Čim se razluči da je neki poticaj došao od Gospodina vrlo brzo se rađa spoznaja zašto Bog želi da čovjek pokrene upravo onu poslovnu inicijativu na koju ga poziva. Gospodin neće otkriti sve, jer to čovjeku nije dano znati, ali će otkriti dovoljno da bi spoznaja pokrenula prosvjetljenje i razumijevanje na većem stupnja shvaćanja zašto Bog čovjeka zove upravo na konkretnu poslovnu inicijativu.
Jednom kada se volja Božja spozna potrebno je donijeti odluku da se Božji poticaj izvrši. Odluka za Krista zahtijeva veliku hrabrost, jer Bog često puta zove na teže životne izbore kako bi nam poslije bilo bolje, ali i zbog toga što Bog u nas ima više povjerenja nego mi sami u sebe i u njega. No, da ne bi sve ostalo na odluci i labavoj volji za služenje Bogu potrebno je s velikom odlučnošću izvršiti poslovnu odluku koja je volja Božja! Kada se s velikom odlučnošću vrši volja Božja otpori su zajamčeni i to je siguran znak da se poslom upravlja po volji Božjoj! Otpori vršenju volje Božje očituju se na razne načine, a kada dođe do neargumentiranih otpora to je pravi znak da je Bog snažno na djelu. Otpori nisu razlog da se smije stati u provedbi Božjih odluka, već su pravi znak da se još više treba osloniti na Gospodina i sve otpore u molitvi provjeravati s velikim oprezom, odlučnošću i voljom: „Blago onom sluzi koga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako radi!“ (Lk 12, 43).[1]
[1] Članak je uz manje izmjene objavljen u: Veritas. Glasnik sv. Antuna Padovanskog. Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Zagreb. Sveti Duh 31. Broj 12. Prosinac 2022. Str. 30.