Intrapoduzetništvo je pojam relativno novijeg datuma i odnosi se na poduzetničko ponašanje zaposlenika. Poduzetništvo u užem smislu riječi je pokretanje vlastitog poslovnog pothvata uz preuzimanje rizika za njegov uspjeh ili neuspjeh. Poduzetništvo u širem smislu riječi je pokretanje poslovnih inicijativa i stvaranje nove vrijednosti za korisnike, a prožima i sva druga područja ljudskog stvaralaštva poput obrazovanja, politike, sporta, kulture, javne administracije i druga područja aktivizma gdje ne postoji rizik od gubitka uložene vlastite imovine. Drugim riječima, (intra)poduzetan se može biti kao zaposlenik u poslovima i djelatnostima za koje se na prvi pogled čine da s poduzetništvom nemaju doticaja.
Poduzetan se može biti u policiji, vojsci, sustavu javnog zdravstva, administraciji lokalne vlasti i sl., kada god se želi unaprijediti način pružanja usluge i povećati kvaliteta usluge krajnjim korisnicima te život krajnjim korisnicima učiniti boljim. Jednako tako, poduzetništvo je na djelu kada zaposlenik u nekoj radnoj organizaciji promišlja kako može unaprijediti neki proces ili aktivnost na veću razinu učinkovitosti. Najkraće rečeno, poduzetništvo je stvaranje nečeg novog na korist drugima, a ti drugi mogu biti krajnji potrošači ili poslovni kupci ili korisnici unutar organizacije.
Kada zaposlenici u nekoj organizaciji iskazuju poduzetničko ponašanje predlaganjem inicijativa, preuzimanjem odgovornosti za njihovu realizaciju i proaktivnim djelovanjem u radnim aktivnostima tada je riječ o intrapoduzetništvu, odnosno poduzetničkom ponašanju zaposlenika koji nisu formalni vlasnici poduzeća. Intrapoduzetništvo je toliko poželjan fenomen za sve poslovne organizacije, a posebno poželjan i nužan za poduzeća koja rastu u prihodima i broju zaposlenih te imaju trajan izazov kontinuiranog razvoja procesa i kompetencija ljudi. Međutim, mnogi zaposlenici imaju otpore intrapoduzetničkoj kulturi rada i zbog toga ne mogu preuzeti odgovornosti na radnom mjestu.
Zaposlenici koji iskazuju otpore intrapoduzetništvu i preuzimanju osobne odgovornosti imaju neka ili čak sva od sljedećih obilježja antipoduzetničkog ponašanja:
- Govore negativno o nadređenima, drugim radnim kolegama i organizaciji rada.
- Ne daju konkretne prijedloge za poboljšanja niti ih mogu detaljnije prezentirati niti imaju inicijativu na poslu, već samo govore općenito što bi njihovi šefovi trebali činiti.
- Ne žele preuzeti odgovornost za rezultate rada niti kada je to nužno zbog posla na kojem rade.
- Izravno okrivljavaju druge osobe iz radne okoline za probleme na svom radnom mjestu.
- Nikada sebe ne vide odgovornima za slabu učinkovitost rada i plaću s kojom su nezadovoljni.
- Odrađuju posao uz slabu ili nikakvu motivaciju za radom.
- Sebe vide kao pravedne osobe koje su žrtve nepravde, ali nikada ne vide posljedice svoje lijenosti za organizaciju u kojoj rade i posljedice toga za druge dionike.
- Smatraju da je opravdano činiti neetične stvari na poslu zbog nepravde sustava u kojem rade.
- Izrazito su zavidne na uspjeh drugih kolega na poslu i ne mogu se radovati uspjehu drugoga.
- Vrhunski su manipulatori pred drugima u prikazivanju svojih zasluga kojih nema ili su male, ali ih preuveličavaju nastojeći time sakriti svoje slabe kompetencije za posao.
Uzrok nepoduzetničkom ponašanju je grijeh i otpad od (po)vjere(nja) u Boga. Često ove osobe održavaju neku formu vanjske pobožnosti kako bi umirile savjest pred Bogom i uvjerile sebe i druge o svojoj pravednosti u nepravednom svijetu, tj. obranile svoju ulogu žrtve. Nažalost, ovo stanje traje toliko dugo dok se ne nađe pravedan i istinski lider koji slijedi Riječ Božju u poslu i vodstvu drugih i koji će prokazati na primjerima antipoduzetničkog ponašanja sve zablude krivih uvjerenja kakve imaju lijeni zaposlenici. Kada se to dogodi, tj. kada zaposlenici koji su u zabludi o vlastitoj pravednosti čuju istinu o svom ponašanju i posljedicama takvog ponašanja tada nastupa promjena i nad organizaciju se spušta Božja ruka koju je Krist Gospodin nazvao mačem koji donosi duhovni rat: „Nisam došao da donesem mir, nego mač“ (Mt 10, 34).

Najbolje što se jednoj organizaciji i njenim zaposlenicima može dogoditi u poslu je spuštanje Božje ruke koja nosi pravednost i istinu o radu svakog pojedinca. Prilika je to za promjenu mnogih koji su u zabludi o vlastitoj pravednosti i vrijednosti za organizaciju. Čovjek se ne može promijeniti dok mu se ne navijesti Istina, a izvrsna je prilika to učiniti kroz posao. Poslodavci, poduzetnici, menadžeri i lideri imaju mogućnost doprinijeti širenju kraljevstva nebeskog na zemlji kroz posao i tu mogućnost ne bi smjeli propustiti: „Od svakoga komu je mnogo dano mnogo će se tražiti“ (Lk 12, 48). Bog je savršeno kreativan, inovativan, poduzetan i „neprestano radi“ (Iv 5, 17), zato od nas očekuje da činimo isto, jer: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka“ (Post 1, 27). Bogu su važnija naša djela stvaranja od pobožnosti koja nema dijela, a pravedni lider može uvijek dati svjedočanstvo za Boga pred ljudima: „ja ću tebi dokazati svoju vjeru djelima!“ (Jak 2, 18). Poduzetništvo koje vodi istinskom uspjehu i radosti o kojoj govori Evanđelje je stvaranje dobrih djela za druge.
Što znači navijestiti Istinu drugima o vrijednosti stvaranja i rada? Teško je, gotovo nemoguće dati neke metodičke savjete kako treba navijestiti Istinu, tj. Krista u poslovnoj organizaciji i radu. Pristup ovisi o konkretnim okolnostima, a one su uvijek različite od organizacije do organizacije i od čovjeka do čovjeka. Najbolji savjet je osluškivati svaki dan Duha Svetoga i činiti po nadahnućima Duha. Kada god je prilika treba posvjedočiti za Gospodina, moliti se Gospodinu i naglašavati što je sve Gospodin učinio u osobnoj životnoj priči, ali i što je sve Gospodin do sada učinio za poslovnu organizaciju.
Takav pristup upravljanju poslom i vođenju drugih zadržat će u organizaciji sve ljude koji žele slijediti Krista i koji će se htjeti mijenjati na bolje, a iz organizacije će otići oni koje Bog zove negdje drugdje i oni koji ne žele slijediti Krista, tj. ljudi pobožni bez vjere te lijeni i oholi ljudi. Često puta se svima poželjne organizacijske promjene poput uvođenje mjerenja učinkovitosti, sustava kvalitete i izvrsnosti, digitalizacije poslovanja, nagrađivanja radnih rezultata i druge promjene pokažu jalove, jer ih većina zaposlenika s antipoduzetničkim modelom razmišljanja ne može prihvatiti zato što zahtijevaju individualnu odgovornost. Antipoduzetničko ponašanje i preuzimanja odgovornosti ne idu zajedno.
Neke vrlo korisne aktivnosti kako Božjom Riječi potaknuti zaposlenike na osobnu promjenu u odnosu prema radu i preuzimanje većeg stupnja odgovornosti, kreativnosti i intrapoduzetničkog ponašanja:
- Navijestiti Boga Oca koji je Stvoritelj, tj. poduzetan i kreativan u stvaranju (Post 1, 1-31).
- Navijestiti Boga Oca koji neprestano radi, stvara nešto novo i popravlja nesavršeno (Iv 5, 17).
- Upoznati zaposlenike sa gubitničkim ponašanjem trećeg radnika koji je primio samo jedan talent iz Isusove prispodobe o talentima (Mt 25, 14 – 30).
- Naučiti ljude važnosti molitve i osluškivanja volje Božje u donošenju poslovnih odluka (Mt 7, 21 – 29).
- Tumačiti kako Isus nije govorio samo o blagostanju na drugom svijetu nakon smrti, već i tu na zemlji u ovome životu (Mk 10, 17 – 30).
Kada se zaposlenike koji iskazuju antipoduzetnička ponašanja i razmišljanja suoči s Božjom Riječi koja govori o proaktivnom radu, kreativnosti, odgovornosti, mogućnosti za postignuće i Isusovom osudom antipoduzetničkog ponašanja tada započinje proces promjene kod ljudi. Ne postoji ništa važnije i bolje što jedan lider može dati svojim ljudima od Božje Riječi koja se odnosi na svakodnevan život i rad.
Božja Riječ ima silu i snagu slomiti svaki oholi otpor kod čovjeka i promijeniti čovjeka, ili iz organizacije maknuti ljude koji manipuliraju, ne vole Isusa Krista niti odgovoran i kreativan rad: „Jer, živa je Riječ Božja, djelotvorna i oštrija od svakog dvosjekla mača; ona prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine; ona sudi i nakane i misli srca. I nema stvora njoj sakrivena, nego je sve golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun“ (Heb 4, 12 – 13).