Poduzetništvo je stvaranje

Mnogi se ljudi mogu zapitati kakve veze ima poduzetništvo s vjerom. Promišljajući površno čini se da su to dva pojma koja nisu bliska. Međutim, promislimo li samo malo o poduzetništvu iz perspektive filozofije poduzetništva spoznat ćemo koliko je sveto pismo usmjereno na ljudski rad i stvaralaštvo i koliko je sveta riječ usmjerena na rad i stvaranje, odnosno za koliko se karakteristika uspješnog poduzetnika može reći da su u svemu u skladu evanđeoskim vrijednostima i ponašanjem.

Znanstvena disciplina poduzetništva odavno je dokazala da se poduzetnici ne rađaju, već da se poduzetnikom postaje. Štoviše, dokazano je kako poduzetnička ponašanja imaju i „nepoduzetnici“ kao što su umirovljenici, vojnici, učitelji, domaćice i dr. kada su izloženi istim pritiscima kojima su izloženi i poduzetnici.

Drugim riječima, istraživanja su potvrdila da poduzetnik može biti svatko i da se svi mi prema prirodi i naravi ponašamo kao poduzetnici, odnosno da na neki način jesmo poduzetnici, jer bez obzira na radno mjesto svi moramo preživjeti od svoga rada i svi stvaramo. Ova važna spoznaja je potvrda važnosti poruke Svetog pisma i to onog dijela koji je zajednički monoteističkim religijama (kršćanstvu, židovstvu i slamu) da je priroda svakog čovjeka da stvara. 

Poduzetništvo je stvaralaštvo, međutim u literaturi suvremenog menadžmenta i poduzetništva ishod tog stvaranja ima točan termin, a riječ je o novostvorenoj vrijednosti. Dodana vrijednost ili novostvorena vrijednost je razlika između vrijednosti svih ulaznih resursa u procesu stvaranja (rad i materijalni resursi) i proizvedenog učinka (proizvod ili usluga). Dakle, razlika vrijednosti finalnog proizvoda ili usluge i resursa s pomoću kojih su proizvedeni je novostvorena vrijednost ili dodana vrijednost.

Primjerice, odatle naziv porez na dodanu vrijednost, gdje poduzetnik uplaćuje porez državi samo na dodanu vrijednost (razlika obveze i pretporeza). Neki pojedinac ili neka organizacija kada bi proizveli proizvod koji ima manju vrijednost od resursa proizvodnje doživjeli bi bankrot. Stvaranje mora biti korisno. Proizvod nužno mora imati veću vrijednost od uloženih resursa da poduzetništvo bude održivo, a zadatak je ljudskog stvaralaštva, odnosno poduzetništva da proizvodu doda veću vrijednost. 

Dakle, jasna je razlika između proizvodnje i stvaranja. Jednostavan je to ekonometrijski i logički dokaz da čovjek kao pojedinac ili u skupini mora tako stvarati da su djela koja stvara veće vrijednosti od uloženih resursa, u suprotnom ne možemo govoriti o stvaranju i poduzetništvu.

Prema izvještaju Biblije Bog stvara čovjeka na „svoju sliku“. Svi se zapitamo kad to čujemo ili pročitamo kakva je to slika, je li to neko fizičko naličje čovjeka ili je riječ o čovjekovoj svrsi? Naš Bog od prvog slova Biblije neprestano stvara. Isus za Oca veli svojim tužiteljima: „Otac moj neprestano radi, zato i ja radim.“ (Iv 5, 17). Stvaranje neba i zemlje zapisano je u počecima Biblije.

Fascinantno je da već prva rečenica Biblije govori o Bogu koji stvara „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“ (Post 1, 1). Bog se odmah otkriva kao Stvoritelj tako jasno i nedvosmisleno. Prva dva izvještaja na prvoj stranici Biblije, također nose naziv: a) Prvi izvještaj o stvaranju i b) Drugi izvještaj o stvaranju. Oba izvještaja kao krunu stvaranja vide čovjeka koji ima svrhu biti na „sliku svoga Stvoritelja“.

Stvaranje je zasigurno važno obilježje našeg Oca kojeg u Vjerovanju zovemo „Stvoritelj“. Engleski Credo (Vjerovanje) Boga naziva „Creator“ (Stvoritelj). Nastavimo li dalje, pitamo se nije li Bog stvarao iz mrtve materije (zemlja pusta i prazna, bezdan, prah zemaljski) i stvorio živi svijet.

Ako je čovjek pozvan da bude na sliku Stvoriteljevu zar ne bi i čovjek trebao stvarati na sličan način? Uistinu, ljudski rod po svom radu čini nešto jako slično. Ovakva sposobnost pripada samo čovjeku kao stvorenju, niti jedno drugo stvorenje nema ovu sposobnost i to je dokaz da smo posebni, jer je Bog tako htio. 

Latinska riječ „creativus“ (stvaralački) i engleska riječ „creator“ korijen su riječi i značenja kreativnosti. Značenje kreativnosti u terminologiji poduzetništva zauzima uz riječ inovativnost najvažnije mjesto kada se opisuju karakteristike uspješnih poduzetnika.

Kreativnost se odnosi na sposobnost poduzetnika da kreira dobru poslovnu ideju od koje započinje novi poslovni pothvat, a inovativnost da od kreativne ideje stvori proizvod (ili uslugu) koji je potpuno nov ili je neki postojeći bitno poboljšan.

Međutim, psihologija rada i psihologija poduzetništva koncizno tumače da kreativni i inovativni pojedinci su takvi zato što su proaktivni. Proaktivnost je neprestano stvaralaštvo i unutrašnja radoznalost i motiv da se neprestano stvara, ali sve bolja rješenja. Svaki čovjek u sebi ima veći ili manji stupanj proaktivnosti i svi mi volimo nove ili bitno poboljšane stvari. Često pitam studente tko ima mobitel na tipke i video rekorder u kući?

Svi mi želimo bolje proizvode i usluge poput bolje hrane, zdravstvene usluge, javni prijevoz, činovničke usluge, ekonomičnije i sigurnije automobile i dr., ali samo kreativni i inovativni poduzetnici i poslovne organizacije mogu stvoriti takve proizvode superiornije vrijednosti.

Drugi izvještaj o stvaranju svijeta govori kako je Bog nakon što je stvorio čovjeka dao čovjeku svrhu u čuvanju i obrađivanju novostvorenog svijeta, ali uz točno određena pravila koja se ne smiju prekršiti. Čovjekov rad je i u Edenu bio po određenim Božjim „procedurama“ stvaranja. Čovjek je znao točno što smije, a što je zabranjeno. Prvi čovjek je uistinu bio zaposlen kod najboljeg poslodavca, sve mu je bilo podloženo i nitko mu se nije miješao u posao.

Čovjeku je Bog ostavio toliko puno prostora za kreativnost i stvaranje, potpuno i samostalno preuzimanje inicijative u stvaranju i upravljanju svim procesima stvaralačkog svijeta. Stvoritelj je još rekao svom najvažnijem stvorenju da mu sve pripada i da se od svega može okoristiti. Interesantno, nema mogućnosti pada u tom stvaranju i prijetnje da čovjek „nekim pukim slučajem“ ne uspije. Bog je čovjeku zajamčio uspjeh u svemu. Savršen sklad nije se mogao narušiti, osim čovjekovim prekršajem pravila. Čovjek je narušio sklad poželjevši ono što pripada Stvoritelju i izgubio svoje mjesto u Raju.

Posljedica čovjekovog grijeha je da je izgubio svoje mjesto u Božjem vječnom životnom prostoru i mogućnost da stvara za vječnost. Posljedica grijeha je kazna koja je došla čovjekovim izborom, ne Božjom voljom: „U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš…“ (Post 3, 19). Čovjekovo rađanje, rast, zrelost, starost i umiranje postala je nova stvarnost. Čitav sklad se poremetio i sve stvoreno postalo je vremenski ograničeno.

U poduzetničkom menadžmentu postoji teorija o životnom ciklusu poduzeća, a u fokusu teorije je pitanje kako produžiti vijek poduzeća da ne nestane s tržišta. Naš Bog je neizmjerno proaktivan, kreativan i inovativan i ubrzo je ponudio čovjeku preko Mojsija nešto novo: „Ako zbilja poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći i vršeći sve njegove zapovjedi… Bog će narediti da blagoslov bude s tobom u žitnicama tvojim i u svakom pothvatu ruke tvoje i blagoslivljat će te u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje.“ (Pnz 28, 1-8). Bog nam obećava blagoslov u poduzetništvu („pothvat ruke tvoje“) ako vršimo zapovjedi koje nam je dao. Nije li to Bog obećao i Adamu u Raju? Božja ekonomija ne poznaje frustrirajuće beznadne bankrote i gospodarske recesije koje kidaju sve pred sobom, a za koje mnogi krive druge, ne vidjevši i svoju odgovornost u tim procesima.

Mnogi ljudi misle da je čovjekova molitva ispunjavanje svih zahtjeva vjere i Božje volje za čovjeka, no nije to baš tako. Molitva je samo jedan čin kojim spoznajemo volju Božju i po molitvi primamo nadahnuće za stvaranje po Božjim zakonima. Bog koji je Stvoritelj puno više očekuje od nas na planu stvaranja, a ne samo molitve. Drugim riječima, molitva je radi stvaranja koje treba biti zalog našeg spasenje, a ne čin koji je sam sebi svrha. Bog od nas želi da mi stvaramo na način da vjerujemo da i male ideje mogu biti veliki poslovi. Božja pedagogija dopušta katkada pad radi novog i većeg rasta (Isus je pao tri puta noseći svoj križ). Stvarati se može jedino vrlinama upornosti i strpljivosti. Stvorene stvari trebamo dijeliti s drugima. Naš rad treba biti i s drugima za opće dobro pa blagoslov u radu i stvaranju podrazumijeva da dopustimo drugima da se ostvare svojim radom.  

Znanstvena istraživanja o obilježjima ponašanja i vrijednosti koje imaju uspješni poduzetnici u globalnom svijetu potvrđuju da uspješni poduzetnici imaju evanđeoske vrijednosti i ponašanja. Odlika je uspješnih poduzetnika da su im poslovni padovi bili predragocjeno iskustvo. Uspješni poduzetnici su jako osjetljivi na nepravdu i dijele dobit sa zaposlenicima. Imaju sposobnost brze reakcije ali kad je potrebno i ekstremnu upornost i strpljivost. Uspješni poduzetnici su jako svjesni društvene odgovornosti i potrebe doprinosa društvenoj zajednici.

Poduzetnikom se postaje, a molitva je izvrstan put za dostizanje uspješnog poduzetništva.[1]

[1] Članak je uz manje izmjene objavljen u: Veritas. Glasnik sv. Antuna Padovanskog. Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Zagreb. Sveti Duh 31. Broj 2. Veljača 2019. Str. 22.