vladimirgrebenar 
Kada malo bolje promislimo o ključnim područjima našeg aktivnog djelovanja tijekom životnog vijeka lako je uočiti da gotovo jednu trećinu života provedemo u obrazovanju za životnu profesiju i sam rad u zvanju kojeg smo odabrali. Druga trećina vremena pripada nama samima ili vremenu koje želimo provesti s obitelji, prijateljima, duhovnosti, rekreaciji i sl. Naposljetku, zadnja trećina vremena odnosi se na odmor od prve dvije trećine, odnosno na spavanje i pripremu za novi dan. Međutim, kada spavamo pasivni smo i nesvjesni svog postojanja.
Promislimo li i dalje o istome lako je zaključiti da mi gotovo polovinu svjesnog aktivnog života provedemo u učenju za rad i samom radu, a sigurno bi se mnogi složili da je to vrijeme i duže ako u obzir uzmemo vrijeme putovanja na posao i s posla, pripreme kod kuće za obrazovanje i posao, aktivan odmor od posla i dr. Zasigurno, najmanje polovina našeg aktivnog života odnosi se na osobnu i profesionalnu izgradnju za rad i aktivnosti vezane za sami rad. Radom se ostvarujemo i nije svejedno što radimo, kako radimo, u kojim uvjetima, s kim, kakva je svrha našeg rada i dr.
Čovjek na neki način želi raditi ono što voli i u čemu se ostvaruje, poželjna su nam radna mjesta i poslovi za koje imamo sklonosti i za koje procjenjujemo da više doprinose kvaliteti našeg života, samoostvarenju, zadovoljstvu radom i osjećajem da činimo nešto što nas izgrađuje i ispunjava. Rad kojim ostvarujemo svoju životnu misiju nazivamo karijera, a biramo one poslove za koje smatramo u danom trenutku da su najbolji izbor za našu karijeru. Ljudi koji rade imaju karijeru bez obzira na zvanje i obrazovanje.
Mogli bismo zaključiti kako polovina našeg aktivnog života pripada radu u svijetu i da o tom području našeg života Crkva nema što reći, odnosno kao da se evanđeoska poruka ne može odnositi na profesionalan rad, već samo na naše slobodno vrijeme i osoban izbor. Mnogi kao potvrdu toga navode činjenicu da je vjera slobodan izbor pojedinca, da država treba biti sekularna, da se nikome ništa ne smije nametati… Međutim, činjenica da je vjera slobodan izbor pojedinca i da radno zakonodavstvo Crkva kao institucija ne bi trebala preispitivati je samo pola istine, a gdje je pola istine tu postoji veliko područje da se uvuče pola neistine.
Kršćani vjeruju u Boga Oca po objavi Sina. Sin je Oca objavio u tri godine, od tridesete godine kada je napustio dom u Nazaretu do trideset i treće kada je ubijen i kada je uskrsnuo. Isus je u samo tri godine objavio Oca, a od svoje rane mladosti do odlaska iz Nazareta bio je radnik, štoviše radio je sa svojim poočimom sv. Josipom i o tome svjedoči sveto pismo. Premda u svetom pismu ne piše puno o Isusovom mladenačkom životu i radu, ono što je zapisano sasvim je dovoljno da spoznamo kako je Isus bio radnik, tesar (Mk 6,3). Štoviše, bio je poduzetnik koji je neko vrijeme poslom upravljao i nakon smrti sv. Josipa. Zašto je Isus bio tesar i kakva je to Božja poruka za nas?
Od Isusovog vremena kada je rad bio zanatstvo, primitivna poljoprivreda ili ribolov danas praktično većina zanata ne postoji, a pomoćni alati u poljoprivredi i ribolovu iz tog vremena se ne koriste. Međutim, danas u suvremenom svijetu i dalje postoji zanatsko zvanje tesara. Srednje obrtničke škole u Republici Hrvatskoj upisuju učenike u zvanje tesara, a trenutno je na našem tržištu rada za tesarima veća potražnja od ponude.
Bog je čini se odlučio da Isus na zemlji radi kao tesar, a očito je da taj zanat nikada neće nestati. Isus je širio radosnu vijest tri godine, a kao tesar radio barem dvanaest godina. Postavlja se pitanje je li Isus kada je radio kao tesar vršio volju Očevu ili je taj rad područje života koje je Isus sam odabrao i nema veze sa Njegovom kasnijom misijom. Kako je Isus mogao imati odnos s Ocem kada se nije mogao moliti za vrijeme rada?
Sveto pismo govori kako je Isus bio u odnosu s Ocem u molitvama preko noći i na uzvišicama. Gdje je Otac bio u radionici sa Sinom? Negdje po strani promatrao rad, ili iznad radionice, možda svuda uokolo…?
Isus je rekao apostolima da su On i Otac jedno i da su bili jedno i prije Isusovog dolaska na zemlju i da tko je vidio Njega da je vidio Oca.
Znamo da je Isus vršio volju Očevu, a ne svoju kroz čitav svoj ovozemaljski život.
Drugim riječima, Otac je bio u Isusu i s Isusom kad je radio, odnosno Bog je bio u samom radu. Bog nam očito po Isusovom primjeru želi poručiti da je rad područje života koje također pripada Bogu i da radnik treba imati odnos prema radu takav da u radu spoznaje Stvoritelja s kojim u radu ima odnos, ali na jedan drugačiji način od molitvenog odnosa.
Postoji li još neka skrivenija poruka o radu koja je važna za naše vrijeme? Suvremeni rad obilježava četvrta digitalna revolucija, napredne tehnologije, automatizacije i robotika, novi načini razmišljanja, rada i života. Čini se kao da je evanđeosku poruku o radu iz Isusovog vremena teško prenijeti na današnji rad u kojem je sve manje radnika, a sve više programera, dizajnera, menadžera i u kojem radnike zamjenjuju strojevi i roboti.
Imaju li današnje profesije ikakve veze s profesijom tesara iz Isusovog vremena? Drugim riječima, kako prepoznati značenje poruke o Isusu tesaru za današnje vrijeme? Tesar u Isusovo vrijeme je morao imati sliku predmeta u mašti kojeg će izraditi (vizija). Morao je organizirati svoj rad sljedećih nekoliko dana (plan). Radio je ručnim alatkama za poznate i nepoznate kupce (kvaliteta). Predmete od drveta je precizno obrađivao (izvrsnost). Morao je imati vještinu i umijeće (kreativnost).
Rad na jednom predmetu je trajao nekoliko dana (strpljivost, upornost, smirenost). Tesarski se posao mogao raditi samo ako je za tim poslom postojala sklonost (predanost). Morao je biti prepoznat kao čestiti i pravedan u društvenoj zajednici, jer ne bi mogao prodati proizvode (etika i društvena odgovornost). Literatura iz suvremenog menadžmenta i poduzetništva obiluje opisima karakteristika uspješnih poduzetnika i menadžera.
Istraživanja koja su rađena u zadnjoj dekadi na populaciji uspješnih menadžera i poduzetnika opisuju njihova obilježja kao kreativne osobe usredotočene na strpljiv rad, ne na profit, s jakom vizijom uspjeha, odlikuje ih upornost, smirenost, strpljivost, predanost poslu, dijele dobit sa zaposlenicima, imaju snažan osjećaj za pravednost, potiču druge na kreativnost, svjesni su svoje uloge u društvu, imaju želju dati dio od dobiti i uspjeha široj zajednici… Iste vrijednosti i obilježja dijele uspješni suvremeni menadžeri i poduzetnici kao i uspješni tesari iz onog vremena.[1]
[1] Članak je uz manje izmjene objavljen u: Veritas. Glasnik sv. Antuna Padovanskog. Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Zagreb. Sveti Duh 31. Broj 1. Siječanj 2019. Str. 10.