vladimirgrebenar 
Eto nas sad i do onog trećeg radnika. Zanimljivo, baš on koji je imao samo jedan talent nije učinio ništa, a imao je najlakšu ulogu. Njemu savršena organizacija ne odgovara. Očekivanja su od njega bila najmanja, pritisak je bio najslabiji, mogućnost da pogriješi u stvaranju je bila neznatna… Ali on je igrao skroz na sigurno.
Kakav je to zapravo radnik bio? Po svemu sudeći, rekli bi smo mi danas sasvim običan radnik, onaj koji za sebe tvrdi da trpi nepravde u društvu i da su drugi krivi za njegove probleme, ima malu plaću, male sposobnosti, sebe smatra skromnim i običnim… No ipak, i on je primio talent da s talentom nešto novo stvori.
Ovaj je radnik odrađivao svoj posao kao i do sada, ništa novog u poslu nije stvorio, ništa se novo nije dogodilo u njegovoj priči. Sve je ostalo isto kao i prije, bez obzira na priliku da učini nešto novo, bolje nego do sada. Osobna inicijativa, kreativnost i inovativnost za njega nisu bili izbor, njegov je izbor da drugi stvaraju, a da se njemu dodjeli radno okruženje u kojem on može odrađivati neki zadani posao, uvijek na isti način i bez promjene.
Dakle, prema onoj „uvijek sve po starom“ i „ne možeš ga toliko malo platiti koliko on malo može raditi…“, bez ostvarivanja, samo odrađivanje. Nažalost, ovaj je radnik imao priliku stvarati i tu priliku nije iskoristio. Čime se on to opravdava kada je gospodar tražio račun o stvaranju? Reče on gospodaru: „Znadoh te. Čovjek si strog…“ Dakle, on dobro poznaje gospodara i ističe strogost!
Čvrstina u odlučivanju i nepokolebljivost je vrlina velikih lidera. Prva dva radnika nisu rekli gospodaru da je strog, ali ovaj jeste i on govori istinu, zato njegovo daljnje opravdavanje svjedoči protiv njegovog nedjela. Gospodar je očito poznat kao čovjek velikog reda i velikih poduzetničkih i upravljačkih sposobnosti jer „žanje gdje nije sijao i kupi gdje nije vijao…“ pa sluga još daje slavu poslodavcu zbog ovih sposobnosti i priznaje gospodaru izvrsne upravljačke sposobnosti.
Sad se ovaj radnik brani samosažaljenjem: „pobojah se stoga…“ i manipulacijom želi sebe prikazati običnim, malim radnikom ovisnim o naklonosti gospodara. Sluga mudrom i pravednom gospodaru zapravo poručuje da u njemu vidi uzrok svoje inertnosti. Laže da se boji strogog gospodara, da osjeća strahopoštovanje te da od tolike razlike u sposobnostima između njih dvojice nije u stanju djelovati slobodno.
Kakav pokušaj manipulacije! Dakle, on priznaje vrhunske sposobnosti i osobne vrline gospodaru i tvrdi da zbog toga što on nije niti blizu takav, ne može stvarati, jer se boji!
Uobičajeno ovakvi radnici manipuliraju nadređenima naglašavajući svoju odanost organizaciji, ali i osobne privatne probleme i pokušavajući pridobiti na (su)osjeća(n)je naklonost nadređenih kako bi pokrili svoj neučinkoviti rad. To je učinio i ovaj radnik.
On je na kraju lucidno istaknuo svoju pravednost riječima: „Sakrih talent tvoj u zemlju… evo ti tvoje“.
Ovaj je radnik igrao na kartu (pripadnosti organizaciji) brige za imovinu gospodara da netko ne otuđi talent, a zatim da je pošteno i brižno vratio što je primio, nije ukrao, čuvao je tuđe i nije dopustio da itko drugi ukrade. Sluga do kraja prodaje svoju priču.
Mudri gospodar prozire zlo, licemjerje i laž. Gospodar zna da je i sluga imao određene sposobnosti, premda najmanje od svih, ali ipak dovoljno velike da stvara, a nije izabrao stvarati nego čekati. Poslodavac kori tog radnika što ništa nije stvorio, naziva ga „zli i lijeni slugo“ zbog toga, još mu na teret stavlja i to što nije makar novac oročio za kamatu.
Zašto sluga nije novac oročio kod banke? Tri su razloga zašto Isus navodi ovaj primjer s bankom. Prvi, zato što je sluga zavidan gospodaru i njegovoj zaradi i možda je to razlog zašto su njegove sposobnosti najmanje i zašto nije mogao primiti više od jednog talenta. Drugi, riječ je o bankarstvu koje je prisutno jednako i u današnje vrijeme kao i u Isusovo pa je ovaj primjer razumljiv i danas. Treći i najvažniji razlog, riječ je o investiciji bez rizika koje i danas postoji u financijskom menadžmentu. Ulaganje u oročene depozite i bezrizične obveznice danas su najsigurniji način zarade, manji je očekivani prinos od ulaganja u druge biznise, ali zato siguran!
Dakle, da je htio, kad već nije htio stvarati mogao je uložiti novac kod novčara. Međutim, sluga je radio protiv interesa gospodara. Njegova je kreativnost bila u tome da lažima sakrije zavist i lijenost te proda priču kako je odan, a i malen te ne može stvarati pa on samo odrađuje i brine za gospodarevo. Ovdje se iskazuje nevjerojatna oholost i bahatost mnogih koji se ponašaju na ovakav način na svome radnom mjestu i u svojoj službi.
Lucidna i perfidna podvala ne može proći kod pravednog i mudrog gospodara. Što čini gospodar – poslodavac? Zapovijeda drugim slugama da ovog slugu otpuste i da mu daju otkaz. Biblijska je poruka jasna, ovakvo ponašanje zaslužuje paklenu kaznu gdje je „plač i škrgut zubi“. Dakle, Bogu nije do priče, već do rezultata rada i djela koja svjedoče vjeru. Nema vjere bez stvaranja i bez djela koji su rezultati rada bez obzira na područje ljudskog stvaralaštva![1]
[1] Članak je uz manje izmjene objavljen u: Veritas. Glasnik sv. Antuna Padovanskog. Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Zagreb. Sveti Duh 31. Broj 5. Svibanj 2019. Str. 32.