vladimirgrebenar 
Svaki poduzetnički i poslovni pothvat je uvijek nova avantura. Pokušaj stvaranja nečeg novog pod pretpostavkom da će novi proizvodi i usluge biti traženi od strane tržišta što osigurava tek prvi preduvjet opstanka na avanturističkom putovanju – prihode. Poduzetniku je prva opsesija kada pokrene posao hoće li tržište tražiti proizvode i usluge koje stvara novi pothvat.
Nakon što zadovolji prvi preduvjet – prihode, poduzetnik ima drugu opsesiju – jesu li prihodi od prodaje profitabilni? Prihodi koji su neprofitabilni vode poduzeće u nestanak i prodaja mora generirati kakvu takvu dobit da bi poslovni pothvat i s pothvatom otvorena radna mjesta opstali. Svi poduzetnici imaju uvijek iste opsesije, to je zajedničko svima koji pokreću bilo kakav poslovni pothvat.
Najveći problem za poduzetnika je to što na tržište ne može imati apsolutni utjecaj kao što manje više ima u svom poduzeću. Tržište je mehanizam izvan utjecaja poduzetnika kojemu se svi moraju prilagoditi. Prilagodljivost poduzetnika na tržišne okolnosti je posebno važna karakteristika poduzetnika koju moraju imati oni poduzetnici koji očekuju od svojih zaposlenika da se prilagođavaju.
Uspješni poduzetnici su najbolji primjer radnicima samo kada su i sami primjer u onome što očekuju od svojih ljudi. Poduzetnici i direktori koji očekuju od zaposlenika da se mijenjaju i uče nova znanja, a sami ništa ne čine na tome području nisu dobar primjer i najbolji zaposlenici ih neće slijediti, jednostavno će otići dalje. Neizvjesnosti koje donose sutrašnji dan, tjedan, mjesec, godina, proživljavaju poduzetnici više od drugih ljudi, više od onih koji rade s njima, a neizvjesnosti nose pritiske i strahove.
Pravo je umijeće nositi se sa tim pritiscima i strahovima. Psihologija poduzetničkog ponašanja posebno je područje istraživačkog interesa psihologije.
Intenzitet straha od neizvjesnosti limit je poduzetničkoj kreativnosti i sposobnosti preuzimanja kalkuliranih rizika za nove i izazovnije poslovne pothvate.
Neizvjesnosti i s njima pripadajući pritisci poduzetnička su svakodnevica. Tako barem naučava psihologija poduzetništva i poduzetništvo kao znanstvena disciplina.
Što o poduzetništvu i neizvjesnosti kaže Isus? Čini se da u Novom zavjetu nema govora o poslovnim pothvatima i savjetima za poslovni uspjeh.
U Starom zavjetu i knjigama Staroga saveza na mnogim mjestima mudrostne literature mogu se pronaći izreke koje se odnose na posao, trgovinu i ljudski rad.
Tekstovi Novog zavjeta praktično ne sadrže neki suvisli savjet koji bi se jednostavno pročitao i naučio. Čini se kako je Novi zavjet isključivo usmjeren na pitanja spasenja i vršenja volje Očeve. Je li moguće da je Isus previdio ovo važno pitanje ljudske djelatnosti ili nam je nešto promaklo kao čitateljima i vjernicima? Nije li evanđeoska poruka ipak smislenija na dubljim razinama razmatranja?
„Jednom dok se narod gurao k Isusu da čuje riječ Božju, on je stajao na obali Genezaretskog jezera. Opazi dvije lađice gdje stoje na obali. Ribari bili izašli i prali mreže. On uđe u jednu lađicu; pripadala je Šimunu te ga zamoli da malo otisne od kopna. Tada sjede i poče učiti narod. Kad prestade govoriti, reče Šimunu: „Izvezi na pučinu pa bacite mreže svoje za lov!“ „Učitelju – odgovori mu Šimun – svu noć smo se trudili, a ništa nismo uhvatili. Ali na tvoju riječ bacit ću mreže.“ Kad to učine, uhvate mnogo riba, mreže im se gotovo razdirale. Uto dadnu znak svojim sudrugovima u drugoj lađici da bi im došli pomoći. Ovi dođu i napune obje lađice tako da su gotovo tonule.“ (Lk 5, 1-7).
Interesantan je ovaj događaj za razmatranje o poduzetništvu i daje ključan odgovor svima koji osjećaju poziv na poduzetničku karijeru, a osjećaju strahove i pritiske od neizvjesnosti. Petar je bio poduzetnik, bio je ribar i od tog je ribarskog posla ostvarivao prihode i rekli bi mnogi danas onu frazu “egzistenciju”.
Je li s Petrom još netko bio u družbi kao partner ili su ribarili svatko za sebe i je li Petar bio poslodavac nekima iz ribarske brodice to ne znamo, ali znamo da je Petar bio ribar, odnosno poduzetnik. Što se dogodilo tu noć? Petar i njegov poduzetnički tim ribarili su čitavu noć i nisu ništa ulovili. Iskusni ribari znali su gdje treba baciti mreže, no uzaludno. Ta noć za Petra i društvo nije bila efektivna i efikasna, ništa novo nisu stvorili, njihov je pothvat završio za njih neuspješno.
Mreže su ostale prazne, drugim riječima Petar je znao da nema prihoda toga jutra od tog ribarskog pothvata. Prazne mreže i prazne kašete natjerale su ribare da se vrate s pučine iz neuspjele poslovne avanture i počiste za sobom brodski pod koji je bio prazan i neuredan. Petar je od ovog neuspjeha kao poduzetnik vjerojatno „zaradio“ samo troškove, jer je trebalo platiti dnevnice radnicima koji su s njim ribarili.
Na mjestu na kojem je Petar uobičajeno privezivao čamac Isus je držao besjedu velikom mnoštvu ljudi. Petar se ne bi vratio na obalu da je kojim slučajem ulov za njega bio očekivan iz dva razloga. Prvo, nastavio bi dalje ribariti, i drugo, ne bi mogao pored tolikog mnoštva ljudi koji su slušali Isusa iznositi ulov na kopno.
Ovako, brod je bio prazan pa je zbog potpunog poslovnog promašaja bilo lako i jednostavno približiti lađicu uz obalu i čuti što to jedan čovjek govori mnoštvu i otkud toliko naroda na tom mjestu u to doba dana. Petra i društvo privukla je znatiželja i približili su se Isusu iz znatiželje kao i mnogi koji danas iz znatiželje prilaze Crkvi kada je riječ o čudima i izvanrednim događajima.
Čini se da je to za Petra i društvo bila dobra odluka, jer i Mojsije se približio iz znatiželje Bogu u gorućem grmu i primio poslanje. Približi se Petar, a Isus ga zamoli da ga pusti u lađicu. U lađicu koja je bila prema Petrovom mišljenju prazna zbog neuspjeha u poslu, ušao je Isus koji ne bi ušao da je Petar tu noć imao „uspjeha“ u poslu. Petrov poslovni promašaj doveo ga je do Isusa.
Petar je strpljivo i bez prigovora čekao da se Isus posluži s njegovom lađicom za dobro drugih i njihovo spasenje i sve je vrijeme slušao Isusa kako govori. Petar je u tim okolnostima svoju tvrtku dao Isusu na raspolaganje. Slušao je Isusa i zasigurno ga se Isusov govor snažno dojmio. Kada se najmanje nadao Isus je iznenada pozvao Petra na izvanredan poslovni pothvat koji je netom neslavno završio i to po danu kada ribari ne love.
Isus je odlučio podići neuspjeli poslovni pothvat. Petru se to sve činilo poput jako nerazumne poslovne odluke. Petar je slušao svoj razum, ali i svoje srce. Petrov razum i srce bili su u kontradikciji i Petar je bio zbunjen pred Gospodinom. Petar reče Gospodinu: “Svu smo noć lovili i ništa nismo ulovili,…” Petar kao da je Isusu rekao: “Ali ja sam ekspert iz ovog područja i znam da tu nema tržišta, ovdje nema uspjeha po svim poduzetničkim i menadžerskim procjenama i mom dubokom iskustvu”, međutim Petar je čovjek vjere i nastavi “…ali ako ti kažeš bacit ću mreže.”
Petrova odluka na Isusov poziv bila je odluka vjere, a ne razuma i bacio je mreže i ulovio toliko ribe da su se mreže razdirale. Drugim riječima, samo zato što je poslušao ostvario je neviđen poslovni rezultat taj dan. Bilo je to poduzetničko čudo za Petra i društvo. Isus je na ovom poslovnom slučaju dokazao zakon koji vrijedi za poduzetnika: “Nema nikoga tko bi na ovom svijetu ostavio sve poradi Kraljevstva nebeskog i ne bi primio stostruko već na ovom svijetu.”
Današnje poduzetničko društvo obilježavaju nestanci mnogih uspješnih poduzeća. Razlozi su uistinu mnogi, no znanstvena su istraživanja dokazala (bestseler – Peter Senge: The Fifth Discipline) da je temeljni uzrok nebriga za čovjekov osobni i profesionalan razvoj na poslu od strane nadređenih kao i licemjerno izbjegavanje konfliktnih situacija između direktora kojima je dobro sve dok se štite.
Poduzetnici i direktori su prvi pozvani biti primjer u osobnom i profesionalnom razvoju kako bi pokazali put drugima. Direktori koji misle da su pametni rođeni i da je njihovo znanje dovoljno za sve buduće poduzetničke avanture komuniciraju zaposlenicima da je to poželjna norma ponašanja u organizaciji. Samodostatnost je pokosila mnoge, a najbolji sportaši na svijetu izlaze na nosilima iz igre često nakon bezazlenih startova.
Osjećaj odgovornosti za zaposlenike podrazumijeva neprestanu intrinzičnu želju da se pozitivnim primjerom utječe na ljude. Petar nije rekao Isusu na njegov poziv: „Evo sad će moji dečki baciti mreže na moj nalog pa se ti Isuse s njima zabavljaj, a ja idem svojim putem i ne preuzimam odgovornost za ovu tvoju nerazumnu avanturu“, već je rekao „Bacit ću mreže (JA) na tvoju riječ.“
Kolike bi se tek danas tvrtke koje imaju teške i nerješive problema oporavile kada bi vlasnici i direktori pustili Isusa u poduzetnički menadžment i naučili slušati Njegovu riječ, a nakon toga bacili mreže gdje Bog želi?[1]
[1] Članak je uz manje izmjene objavljen u: Veritas. Glasnik sv. Antuna Padovanskog. Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Zagreb. Sveti Duh 31. Broj 3. Ožujak 2019. Str. 22.